Napustio nas je Pero Budak

U 92. godini života, 4. prosinca umro je Pero Budak, jedan od najplodnijih i svojedobno najpopularnijih hrvatskih dramatičara, pripovjedača i pjesnika, ujedno i iznimno agilan kulturni djelatnik, glumac i redatelj. Na mirogojskom krematoriju od Budaka se biranim riječima oprostio potpredsjednik Matice hrvatske Stjepan Sučić:

»Dugogodišnjim i predanim radom u Nakladnom zavodu Matice hrvatske, kojemu je bio direktor, ugradio se u veliki izdavački i kulturni pothvat Matice hrvatske. (…) Knjige koje su u to doba izlazile pokazale su visoko poštovanje književnog ukusa i kulturnih potreba hrvatskog naroda. Među tim knjigama posebno se ističe najveći izdavački pothvat – biblioteka Pet stoljeća hrvatske književnosti koji je Matica hrvatska započela sa slavnom Zorom. (…) Kao direktor Nakladnog zavoda Matice hrvatske u teškim je vremenima nastojao i uspijevao pronaći putove i načine da se što više učini za život i kulturu knjige.«

U istoj je tužnoj prilici Božidar Petrač naglasio:

»Pero Budak živio je u hrvatskoj književnosti punim plućima gotovo šezdeset godina. Iskušao se u svim književnim žanrovima i pokazao se kao iznimno uspješan i plodan autor. (…) Njegova bibliografija iznosi gotovo četrdesetak različitih naslova poezije, proze i drame. Kad bismo željeli pobrojiti sva izdanja nekih njegovih djela, teško bi ih bilo precizno navesti. Praizvedbom Mećave 1952. u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu i Klupka u Komediji 1953., dvaju Budakovih najizvođenijih komada, započeo je njegov život hrvatskog dramatičara koji je odmah prepoznat kao iznimna vrijednost, te se 60-tih i 70-tih godina potpuno afirmirao kao pisac brojnih drama i komedija. (…) Spomenute komedije kontinuirano oduševljavaju publiku Budakovim dobroćudnim i plemenitim humorom i ljekovitim smijehom, noseći u sebi onu prijeko potrebnu ujevićevsku ‘kocku vedrine’, vedrine kojom je u sumorno vrijeme znao razvedriti, razveseliti i nasmijati brojne poklonike kazališne umjetnosti i prikazati im vedru stranu svoje zavičajne Like i ličkoga sela (…) Uz njegov pjesnički, dramski i pripovjedački opus Društvo hrvatskih književnika pamti ga kao jednog od najagilnijih predsjednika koji je tu časnu dužnost obavljao od 1982. do 1985. (…) Opraštamo se od Pere Budaka sa zahvalnošću i pijetetom, noseći u sebi žive uspomene na njegovo bogato književno djelo, osobito na njegov dramski opus kojim je trajno obogatio hrvatsku dramsku književnost, i na njegove izuzetne ljudske osobine kojima je obilno znao darivati svoje prijatelje, brojne suradnike i ljubitelje hrvatske pisane riječi.«

Denis Peričić