Minuciozna koreografska istraživanja

HRVATSKI INSTITUT ZA POKRET I PLES: NAVIGACIJA TIJELOM, KOR. TINA TARPGAARD, EKS-SCENA: OVAKO, ONAKO, KOR. LITÓ WALKEY I CARLOS PEZA

Minuciozna koreografska istraživanja

Akter plesne scene koji ipak polako odustaje od koncentriranja plesnih događanja isključivo u festivalsku koncepciju nadaje se u Tjednu suvremenoga plesa i njegovu organizatoru Hrvatskom institutu za pokret i ples. Nakon ovogodišnjega festivalskog okupljanja uvedene su neke promjene. Dosad je HIPP mimo festivala ugostio dvije predstave, u rujnu Rađanje Feniksa izraelske Vertigo Dance Company u koreografiji Noe Wertheima i početkom prosinca Tjelesnu navigaciju danske koreografkinje Tine Tarpgaard. Te su predstave kvalitativno dorasle predstavama koje inače gostuju na Tjednu, što svakako prinosi kontinuiranosti i procesualnosti umjetničkih propitivanja te utječe na manje raslojavanje publike na onu koja si predstave inozemnih autora može priuštiti i onu koja to ne može. Drugi je pozitivan pomak HIPP-a otvaranje prema javnosti. Naime, od 29. studenog do 2. prosinca HIPP je u sklopu priprema za početak rada Plesnoga centra organizirao četverodnevnu međunarodnu konferenciju Prostori plesa, na kojoj su stručnjaci iz deset zemalja iznijeli svoja iskustva u radu sličnih ustanova. Pored predstavljanja modela relevantnih plesnih svjetskih organizacija konferencija se usmjerila razmatranju mogućnosti financiranja plesnih projekata sredstvima Europske komisije unutar programa Kultura (2007–2013) te showcaseu trenutačne domaće plesne produkcije, predviđene za strane goste i selektore.

U sklopu programa TRANSWARP, svojevrsnim produžetkom trogodišnjega projekta WARP (2004–2006), prvoga pokušaja prezentacije domaćih autorskih radova, EkS-scena je nakon radionice Lite Walkey 30. studenog organizirala i gostovanje predstave Ovako, onako (Like that, like this), nastale u koprodukciji Fabrik Potsdam i Kampnagel Hamburg. Predstavu ugošćenu u prostoru Zagrebačkoga kazališta lutaka potpisuju kanadska koreografkinja Litó Walkey, nekadašnja članica hrvatskoj publici dobro znane skupine Goat Island, i Carlos Pez. U središtu koreografskih propitivanja nalazi se slučajna, nesvjesna gesta. Dvoje izvođača naizmjenično prepisuju minimalne nenamjerne kretnje, slučajne pomake ruku, trzaje, poglede te ih preoblikuju u vlastitu građu. Ponegdje se te geste vjerno preslikavaju, a katkad podliježu perifrastičkom slijedu pokreta na granici prema plesu. Fokusiranje slučajnih pokreta, oku inače gotovo neprimjetnih unutar predstava, izdvojenih iz konteksta i prenaglašenih, otkriva ih u svoj nezgrapnosti. Dinamika koreografije postiže se brojnim ponavljanjima izvođačkih imitacija i naglo ostavljenim nedovršenim sekvencama. Nesvjesne geste i nepredvidljivost njihove nadogradnje ili mijena rezultiraju krhkošću izvedbe, koja se pojačava reakcijama publike, podsmijehom, negodovanjem ili odobravanjem. Krhkost se prenosi i na publiku, koja je zatečena pitanjima kako čitati izvođačku nesigurnost pokreta ili kamo predstava vodi. Predstava je prepuštena slobodnoj volji gledatelja i njihovoj sposobnosti imaginacije. Tomu pridonosi radno scensko svjetlo i raster drveća na zastorima koji se kolažno razmještaju scenom. Izgubljeni u šumi koju presijecaju mnogobrojni putovi izvođači se prepuštaju prijateljskom nadigravanju, osluškujući vlastitu nutrinu i odmičući u imaginativna prostranstva igre.

Tjelesna navigacija Tine Tarpgaard, novi projekt skupine Recoil u produkciji Danskoga plesnog kazališta, ugošćena je u Histrionskom domu. Dulji niz godina Tjedan suvremenoga plesa i HIPP upoznaju hrvatsku publiku s primjenom medijskih i tehnoloških noviteta u plesu. Računalna obrada pokreta tijela označena senzorima poveznica je Tjelesne navigacije s nekolicinom predstava koje su gostovale na 25. tjednu suvremenoga plesa, Glow skupine Chunky Move, Accumulated Layout i While Going To a Condition Hiroakija Umede. Prethodno viđene predstave ne odstupaju od demonstriranja tehnoloških dostignuća, u njima je tijelo i dalje manipulirano i njihovo kretanje isključivo podređeno računalu. Tjelesna navigacija odmiče od takva uopćavanja prožetosti tijela i tehnologije. Iscrtavanje pokreta na površini poda te njegova rasterska animacija ovdje se transformiraju u preslik tijela koji započinje samostalno kretanje. U suigru ulazi dvoje izvođača, Laura Lohi, Nelson Smith te dva preslika određenih pozicija njihovih tijela. Preslici tijela animirani su tako da mogu varirati sekvence pokreta koje su plesači prethodno izveli, u svim smjerovima i različitim redoslijedom kombinacija. Osim toga, plesači mjestimično mogu manipulirati i animacijama. Najvidljivije je to u inačici računalne igre Softball, pri čemu loptica mora dotaknuti pločicu i ne smije pasti na prazninu. U predstavi nisu sučeljeni računalo i igrač, nego dvoje izvođača / igrača koji pomiču animirane pločice. Predstava tako svraća pozornost na međuljudske odnose, međusobna nadmetanja i pre/otimanja prostora, analogno tomu i drugih vrednota.

Ivana Slunjski