Grad na brdu

Gradovrh, časopis za književno-jezična, društvena i prirodoznanstvena pitanja, ur. Marica Petrović, god. V, br. 5, Matica hrvatska Tuzla, studeni 2008.

Grad na brdu

Časopis koji je ime dobio po toponimu Gradovrh – šumovitu brdu u tuzlanskome predgrađu Solina, gdje je potkraj 15. i početkom 16. stoljeća postojao franjevački samostan – utemeljen je 2004. i uvijek se isticao izvrsnošću i opsežnošću. Posljednji broj smanjuje karakteristične lokalne i širi svoje teme na prostor Bosne i Hercegovine. Najveći opseg pritom zauzimaju jezično-književne teme. Tako primjerice, da izdvojimo samo neke, Alen Matošević piše o rječniku hrvatskoga govora u slivu Soline, Marijana Nikolić o uporabi suglasnika h u književnom stvaralaštvu Skendera Kulenovića, a Ilija Barišić daje kratki osvrt na metodu interkulturne interpretacije. Također, Ivan Majić govori o kritičkoj recepciji djela Meše Selimovića u Hrvatskoj, Selma Veseljević o književnim žanrovima Canterburyjskih priča, a Nadira Puškar o motivu jeke u staroj hrvatskoj književnosti Prozerpine ugrabljene od Plutona Ivana Gundulića. Ostale rubrike one su iz područja arheologije, filozofije, gospodarstva, psihologije, sociologije, zemljopisa i etnologije te književnosti. Zanimljivošću se ističe uvodni, arheološki tekst Mirsada Bakalovića o prepoznavanju i zaštitnom arheološkom iskapanju na lokalitetu Gornja Skakava, kao i etnološka tema o pokladnim običajima bunjevačkih Hrvata u Bačkoj Alojzija Stantića. Autor izvještava i o običajima vodokrišća, divana, vinogradarskom slavljenju Vicencija, pečenju fanaka i krumpirače, o prelima i vašangama. Odmjereno, nenametljivo i raznovrsno – od početne naslovnice do sama završetka na oko 450 stranica, zaključak je o posljednjem broju časopisa za književno-jezična, društvena i prirodoznanstvena pitanja Gradovrhu.

Katarina Marić