Urbani otisci

Urbani otisci

U Galićevu salonu u Splitu u razdoblju od 9. do 23. listopada mogla se razgledati izložba mladoga splitskog slikara Vladimira Davidenka.

U slikarstvu Davidenko je posvećen korespondenciji s gradom što rezultira posebnom senzibiliziranom interakcijom prostora i umjetnika. Moderni depersonalizirani grad u Davidenku provocira posve individualno likovno iskustvo i ekspresiju. Svoju izložbu nazvao je Urbani otisci i u njoj pokazuje rezultate osobnog istraživanja dehumaniziranoga krajolika. Koristeći se jednostavnom istančanosti ploha i siromašnim, destiliranim koloritom, poštujući red i odmjerenost, autor likovno materijalizira svoja gradska putovanja, u kojima je moguće prepoznati opterećenost i tlapnju zbog izgubljena prirodnog svjetla i zaboravljena zelenog prostranstva. U Davidenkovu likovnom prikazanju nećemo naići na otvorenu tragičnost ni bijes boja. Urbana bezličnost, otmica duše grada, hladnoća i samoća iskazana je u dosljednoj gradaciji sive i crne, nenametljivosti smeđe, tankoćutnu nizanju pročišćene zelene i diskreciji crvene. Sve je u tom slikarstvu strogo mirno i orkestrirano svečano, kako u strukturi slika, tako i u njihovoj arhitekturi.

Davidenko ne voli represiju, slučajnost, povlastice i samovolju. Ali teži nagosti (s)tvari. S tim u vezi on odbija figurativnost i izbjegava klasičnu kompoziciju. Reducira sve suvišno i nepotrebno bez bojazni da upadne u inventarno siromaštvo slikarskog prostora. Ne-figuracijom osuđuje sve otrcano, uhodano, utrto i pridružuje se hrabrima koji koračaju apstrakcijom i podnose sve posljedice kreativnoga zadovoljstva koje iz toga proizlaze.

Mada će se Davidenkovi slikarski motivi doimati neatraktivno, pojednostavnjeni i pasivni u nametnutoj disciplini apstrakcije, jer figuracije nema ni u tragovima, a ni na razini asocijacije, s druge strane, ovakva slikarska urbana scenografija jasno kritizira pobjedu treperave praznine i odsutnost krvotoka suvremenoga čovjeka. Zato je Davidenkova slikarska retorika toliko vitalna, pronicava, čitljiva; ona perpetuira vječna egzistencijalna pitanja o odnosu nužnosti i slobode.

Davidenko je suptilan virtuoz apstrakcije, snažan kriptografski tumač realnog svijeta, vođen čuvstvenom inteligencijom i etikom. Iznimnom slikarskom estetikom i jezgrovitim rukopisom on skenira svijet i gradi sabrane slike – koncentrate unutarnjega doživljaja – dijalogizira s nezaštićenim gradskim svijetom.

Vanja Škrobica