Umro slikar i pjesnik Vladimir Vlado Puljić

Pretprošli tjedan zauvijek je usnuo dobri duh Mostara, hrvatski slikar i pjesnik Vladimir Vlado Puljić, zagazivši u 74. godinu života. Otišao je, ostavivši iza sebe težak životni put dječaka koji se od desete godine životom kretao bez roditelja, ali i ostavivši iza sebe brojna taknuta srca, brojne duše u kojima će živjeti Vladina pjesma, u kojima će se crveniti krv njegova šipka.

Njegove su slike ostale iza njega u muzejima, galerijama i privatnim zbirkama. Njegove su pjesme ostale u Mostaru, u Hercegovini, na njegovoj Buni, u hladnoj Neretvi, grijući sjećanja na Vladu, njegovu slikarsku kapu i svileni rubac oko vrata, njegovo vino i mušicu »koja ga uvijek prije njega kuša«.

Pokojni je Vlado rođen u Zagrebu 1934, nakon škole za primijenjenu umjetnost Akademiju je završio u Beogradu 1958. Prvu je, pak, zbirku poezije objavio 1966, a onda je uslijedilo još osam knjiga njegovih pjesmotvora, sve do posljednje Nar na dar.

Prevođen je na brojne jezike, uvršten u antologije hrvatskoga pjesništva. Jednim je od osnivača Srednje likovne škole u Mostaru. Bio je članom DHK, DHLU, HDLU u FBiH, Udruženja književnika BiH, DLU BiH te počasnim članom Toskanske akademije Toskana Il Machiavello u Firenci i Nacionalne talijanske akademije Gli etrurschi, Vada – Livorno.

U Umjetničkoj galeriji kraljice Katarine iza Vlade je ostalo deset njegovih slika iz umjetnikova ranog doba.

Vlado je, u nazočnosti više stotina štovatelja, obitelji i prijatelja, pokopan na groblju Lakševine, na svojoj Buni.

Darko Juka