U iščekivanju prelaska Save
O točnom datumu otvaranja zagrebačkoga Muzeja suvremene umjetnosti više se ne govori. Umjetnicima pak, koje taj problem izravno pogađa, ne preostaje ništa drugo doli pomoć zazivati u hramu Božjem. Svaka akcija Muzeja, izdavački ili izložbeni (ostvaren u nekoj drugoj instituciji) projekt stoga pobuđuje veliki interes svekolike kulturne javnosti. Tako je projektom ostvarenim u suradnji s korporacijom T-HT, natječajem i izložbom T-HTnagrada@msu.hr, načinjen presjek suvremene scene, a Muzej je obogatio svoj fundus otkupom, za koju sredstva osigurava spomenuta korporacija, triju nagrađenih radova.
Posljednji veliki izdavački projekt jest nedavno objavljen sveobuhvatan katalog zbirke MSU-a, opsežna publikacija na više od sedamsto stranica koja je zbog svoje veličine nazvana Volumen. Katalog započinje predgovorima ministra kulture Bože Biškupića i zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića, a nakon njih slijedi tekst u kojem ravnateljica MSU-a, Snježana Pintarić sažima povijest nastanka i razvitka ustanove. Uz popis više od 4300 djela, Volumen sadrži i popis svih izložbi održanih u Muzeju od 1955. do kraja 2006. godine.
Publikacija je popraćena dokumentarnim fotografijama s otvaranja i priprema izložbi te fotografijama pojedinih djela. Sabiranje kataloških podataka te vizualne građe (makar ona i ne bila cjelovita) daje uvid u sabiračku politiku Muzeja te otvara platformu za rasprave oko njegova daljega popunjavanja i osmišljavanja. U svojem pak tekstu Snježana Pintarić ističe da je prošlo već punih dvadeset godina od prvoga sveobuhvatnog i do danas najvećeg predstavljanja fundusa Galerije suvremene umjetnosti izloženog pod naslovom U susret muzeju suvremene umjetnosti u Muzejskom prostoru na Jezuitskom trgu, danas Klovićevim dvorima, 1986. »Izgubili smo nekoliko generacija umjetnika i publike, a od samog osnutka institucije pa sve do danas nismo, iz objektivnih razloga, u prvom redu nedostatka prostora, ispunili jednu vrlo važnu zadaću svakog muzeja – nismo uspjeli na odgovarajući način predstaviti sakupljene zbirke«, napominje Pintarić.
Galerija suvremene umjetnosti osnovana je 1954, a iduće je godine bila otvorena za javnost izložbom s početnom jezgrom od 123 sakupljena djela, koja su već tada uključivala ostvarenja Koste Angelija Radovanija, Ede Murtića i Milivoja Uzelca. Institucija je 1998. bila preimenovana u Muzej suvremene umjetnosti.
U fundusu se danas nalazi 4354 djela hrvatskih i stranih umjetnika, njih ukupno devetsto, od čega je 60 posto inozemnih, a 40 posto hrvatskih. Djela su raspodijeljena u sljedeće zbirke: Zbirka slikarstva, Zbirka skulpture i instalacija, Zbirka filma i videa, Zbirka fotografija, Zbirka crteža i radova na papiru i Zbirka medijske umjetnosti. Također, Muzej skrbi i o nekim donacijama i posebnim zbirkama. Fundus kronološki počinje s djelima hrvatskih umjetnika s početka 20. stoljeća, prvim secesionistima i postimpresionistima (Auer, Babić, Csikos, slikarima tzv. münchenskoga kruga, ekspresionistima i zemljašima), a nastavlja se na najnovije tokove umjetničkoga stvaralaštva.
U zbirkama se nalaze djela nekih od najpoznatijih svjetskih umjetnika poput Pabla Picassa ili Josepha Beuysa, a za nacionalnu je povijest posebno bitno notiranje tematske i stilske zaokruženosti zbirki koje svojim sadržajem prate djelovanje grupa EXAT 51 i Gorgona te održavanje izložbi Novih tendencija.
Muzej čine i ljudi pa je objavljivanje Volumena prigoda da se prisjetimo ravnatelja i kustosa koji su formirali politiku Muzeja, ali i onodobnu klimu na hrvatskoj likovnoj sceni. To su Vesna Barbić, Božo Bek, Boris Kelemen, Radoslav Putar, Dimitrije Bašičević, Davor Matičević, Marijan Susovski, Nada Vrkljan-Križić, Želimir Koščević, Vlasta Gracin, Branka Stipančić, Mladen Lucić, Tihomor Milovac, Nada Beroš, Leonida Kovač i Jadranka Vinterhalter.
Kako rekosmo, katalog daje osnovu za brojna razmatranja i rasprave. Uočava se pravodobno reagiranje Muzeja na pojedine umjetničke fenomene poput primjerice konceptualne umjetnosti i nove umjetničke prakse (videoradovi, performansi i instalacije). Zanimljivo je, u obliku rasprava o statusu ilustracije, razmotriti da se u fundusu nalaze čak tri djela doajenke ilustracije Cvijete Job. A opet u zbirkama nema njezina oca Ignjata. Što se tiče recentnijih autora, zapažamo nedostatak imena kao što su Mihajlo Arsovski ili Lovro Artuković. U međuvremenu (podsjećamo, katalog je zaključen s 2006. godinom) radi se i na pribavljanju njihovih djela. Od zaključenja Volumena nabavljeno je, što otkupom što donacijama, oko 400 radova.
Dizajn kataloga potpisuju nagrađivani dizajneri Juri Armanda i Karl Geisler iz studija Produkcija 004. Oni su Volumen učinili atraktivnom knjigom u kojoj je snalaženje olakšano primjenom različitih boja za pojedine abecedne sekcije. Zbog bržeg i boljeg snalaženja među podacima možda bi ipak bilo prikladno da su se godina i mjesto rođenja i smrti pojavili i na stranicama na kojima su reproducirana djela pojedinih autora, a ne samo u kataloškom dijelu. Što se faktografije tiče, naziru se poneki propusti. Primjerice, nije notirano mjesto i godina smrti Zore Matić, koja je zastupljena sa čak dvanaest djela. Umjetnica je preminula prije devet godina. Nereproduciranje radova svih autora može se opravdati prevelikom opsežnošću građe, no ipak čudi izostanak reprodukcija umjetnika kao što su Anka Krizmanić, Ivo Šebalj, Milena Lah od domaćih ili Man Ray i Heinz Mack od stranih.
Volumen se naposljetku može shvatiti kao međaš, rezime prije nove faze – prelaska Save i otvaranja Muzeja suvremene umjetnosti u novoj zgradi, u kojoj će dalje razvijati svoje programe te predstavljati svoj bogati fundus.
Barbara Vujanović
Klikni za povratak