Tragom bjelovarske secesije

Tragom bjelovarske secesije

Na područje Hrvatske secesijski se stil oko 1900. kao plimni val širio uglavnom iz Beča i danas gotovo da i nema grada, gradića i mjesta u kojemu nije evidentirana barem kakva vitičasta kovana ograda ili porculanska zdjelica u staromu kredencu. Da je Hrvatska bogata secesijom, pokazala je kompleksna izložba održana 2002/03. u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu. Koliko je god izložba bila iscrpna, nije iscrpla sve bogatstvo secesijske umjetničke baštine na terenu i bila je poticajna za dalja istraživanja. Rezultat takva istraživanja izložba je Secesija u Bjelovaru, autora i povjesničara umjetnosti Mladena Medara, održana prošle godine u Gradskom muzeju Bjelovar, a postavljena jesenas u Hrvatskom muzeju arhitekture, koji joj svojom arhitekturom čini prikladan dom.

Primjeri bjelovarske secesijske arhitekture prikazani su na fotografijama velikoga formata i simuliraju svojevrsnu šetnju gradom. Brojne privatne kuće ukrašene su ornamentom na pročeljima i dekorativnim rešetkama, posebice u tzv. četvrti vila (nekadašnja Ulica T. Georgijevića, danas Masarykova), nastaloj na samu početku 20. stoljeća. Posebnu vrijednost u korpusu bjelovarske secesije čini autorska arhitektura, koju potpisuju redom znameniti hrvatski arhitekti i graditelji na prijelazu 19. u 20. stoljeće, Rudolf Lubynski (Velika realna gimnazija, 1901), Dionis Sunko (Sokolski dom, 1912), Otto Goldscheider za Hönigsberga i Deutscha (Sinagoga, 1913) te Ignjat Fischer (Kirurški paviljon bolnice, 1913/14).

Sunkov Sokolski dom do danas je sačuvao svoje zanimljivo riješeno pročelje s trijemom, rešetkastim prozorima i arhitektonskom dekoracijom. Goldscheiderova je monumentalna singoga, Templ, s manjim izmjenama (s pročelja je skinuta židovska zvijezda i kape tornjeva koji su sniženi) dobila dostojnu prenamjenu u Dom kulture. Brojne privatne gradske kuće i vile danas vape za obnovom, a namjera svake izložbe upravo je u osvještavanju senzibiliteta za vrijednost baštine te dokumentiranju izvornoga stanja.

Secesijski je čar u detalju. Kvake ulaznih vrata, štitnici kolnih ulaza, vitičaste rešetke podrumskih prozora, pločice u stubištima... u Bjelovaru odolijevaju vremenu i svjedoče o visokoj razini obrtništva koje je bilo u dosluhu s vremenom. Zabilježeno na izložbi te katalogizirano u muzeju ponajbolje pridonose čuvanju vrijednosti i identitetu grada.

Uz Bjelovar ponajprije vežemo hrvatsku slikaricu Nastu Rojc, rođenu u tom gradu 1883, ali u njemu su početkom 20. stoljeća djelovali i slikari Karl Sirovy i Josip Hohnjec, profesor risanja na bjelovarskoj gimnaziji. Njegove alegorije Četiri godišnja doba (1905) krasile su strop ljekarne Werklein, prvobitno kuće odvjetnika Ružića građene prema projektu Hermana Bolléa.

U fundusu muzeja čuvaju se primjerci pokućstva i umjetničkog obrta od metala, keramike i stakla koji su u muzej dospjeli uglavnom iz bjelovarskih obitelji, kako to na izložbi svjedoči salon s restauriranom Thonetovom garniturom. U Velikoj se gimnaziji nekoć grijalo na kaljeve peći izrađene u tvornici Josipa Kalline. Primjerak peći sa secesijskom florealnom ornamentikom danas se također čuva u Gradskom muzeju. Servisi posuđa s odlikama secesijskoga stila uglavnom su nabavljani u Beču i Pešti, ali i kod domaćih tvrtki, staklanama u Daruvaru i Bjelovaru.

Na izložbi su pokazani i primjerci grafičkog oblikovanja knjiga u bjelovarskim tiskarama Lavoslava Weissa i Adolfa Kolesara, koje posvjedočuju prodor secesijskog stila u Bjelovar, istodobno s većim kulturnim centrima kao što su to bili Beč i Zagreb. Građanska kultura Bjelovara na prijelomu 19. u 20. stoljeće bila je vrlo razvijena, što je s uspjehom pokazano na izložbi.

Irena Kraševac