Odlazak decentnoga stiha
Uistinu iznenada, na tugu i nevjericu prijatelja i ljubitelja njezinih suptilnih riječi, 27. studenoga, u 61. godini života i u punini stvaralačke snage, napustila nas je Jozefina Dautbegović, jedna od najcjenjenijih hrvatskih pjesnikinja.
Rođena u Šušnjarima kraj Dervente, diplomirala na Pedagoškoj akademiji u Slavonskom Brodu, radila je kao nastavnica, knjižničarka i urednica u Doboju. Za rata je izbjegla u Zagreb, gdje se zaposlila u Muzejskom dokumentacijskom centru te je niz godina bila urednica časopisa »Informatica museologica«, objavljujući stručne tekstove i u drugim muzeološkim edicijama.
Pjesme je objavljivala u najvažnijim hrvatskim književnim časopisima te u zbirkama Čemerike (1979), Druga svjetlost (suautorica, 1984), Uznesenje (1985), Od Rima do Kapue (1990), Ručak s Poncijem (1994), Prizori s podnog mozaika (1997), Božja televizija (2001) te Vrijeme vrtnih strašila u knjizi izabranih pjesama Različite ljubavi (2004); zapažene i nagrađivane su i njezine kratke priče koje je okupila u zbirci Čovjek koji je kupovao kuću (2006). Prevođena je na osam jezika i zastupljena u više antologija.
Gotovo da i nema relevantna hrvatskoga književnog kritičara koji o njezinoj lirici nije pisao posebice biranim riječima. Bio to Zvonimir Mrkonjić, koji je zapisao da »jedna od velikih pouka poezije Jozefine Dautbegović jest: nikad bezbolno proći ni pored jedne stvari«, bio to Tonko Maroević koji nam kaže kako »čudo poezije Jozefine Dautbegović je i u tome što sa skeptičnim ili nihilističkim predznakom zapravo afirmira intenzitete autentičnog bivanja«, bio to Delimir Rešicki koji tvrdi da »tehnicizam potrošenoga semiontičkoga koncepta Dautbegovićeva itekako zna oploditi i diskretnošću vlastite emocije koja samo dodatno pojačava gorčinu neizbježne spoznaje« – svi su oni, i mnogi drugi (Sead Begović, Branimir Donat, Željka Čorak, Hrvoje Čulić, Željko Grahovac, Tea Benčić Rimay i ini) – zapravo zarana odali počast decentnome i odmjerenome, intelektualnome i inteligentnome, promišljenome i proživljenome, a opet iskrenome i osjećajnome stihovlju što nam ga je ostavila vrsna, pomna i nadasve nenapadna pjesnikinja Jozefina Dautbegović.
Neka tomu posvjedoči i ovaj naš mali izbor sastavljen u žalosnoj prigodi.
Denis Peričić
Prizor s Ilice
(Prizori s podnog mozaika, 1997)
Žena u crnini stoji ispred zida
koji je napravljen od crvenih
i crnih cigala
Na njima su vrlo nesigurnom rukom
napisana imena poginulih i nestalih
u Vukovaru
Sav smisao određuje dimenzija 25 x 12
plošno
Ona dugo stoji ispred jednog imena
U rukama drži cvijet bijelog ljiljana
Ime se s crne cigle seli
u čašku
Ona cvijet ne odlaže podno zida
kao ostali
Nosi ga kući i sigurno će ga
staviti u vazu
Što je Tibetanska knjiga mrtvih
u usporedbi s ovim prizorom
Zagreb, 13. lipnja 1995.
Ovaj dan
(Božja televizija, 2001)
Tužan i lišen iluzija
kao kolodvorska čekaonica
kad se ujutro
pogase svjetla
Ako se jednoga dana probudiš
(Božja televizija, 2001)
Ako se jednoga dana probudiš
u vlastitom krevetu s pitanjem zar sam to ja
otkud ja ovdje i što ja tu radim
to će biti sasvim pouzdan znak
da ne pripadaš ni tom mjestu
ni vremenu
u kojem si se probudio
Jedan od načina
(Ručak s Poncijem, 1994)
Sviđao ti se samo
način
na koji sam ispunjavala
ljetnu haljinu
dok je vani vjetar
okretao na jugo
Zagreb, 26. VI. 1994.
Zavist
(Ručak s Poncijem, 1994)
Centrifuga je nemilosrdna
Prema haljini
U kojoj si me grlio
Zagreb, ljeto 1994.
O povratku
(Prizori s podnog mozaika, 1997)
Istina dođu neki
ali tako izmijenjeni
kao da su poslali prijatelja
koji poznaje detalje
iz razgovora
Sve o povratku je izmišljotina
Istina dođu neki
i uporno traže stabla
što su rasla u njihovu sjećanju
na vrlo čudnim mjestima
Istina dođu neki i tvrde
kako je baš na tom mjestu
bila kuća kroz čije su prozore
godišnja doba ulazila
istovremeno
Prisutni sažaljivo vrte glavama
Istina dođu neki
i računaju kako su se vratili
a stignu samo malo prije
svog sprovoda
Zagreb, 21. II. 1995.
Bosna II.
(Ručak s Poncijem, 1994)
Kad djeca iz Bosne sele na Ahiret
blago u Gospodinu
putovnica postaje suvišna
Dovoljan je crn pečat
na svim graničnim prijelazima
Ona brzo uče
sreća je kič
Od stilskog namještaja i Wiehlerovih goblena
s poljem maka
može se naložiti sasvim pristojna vatra
Dokaz o postojanju cogito ergo sum
Postupak dobivanja soli u Bosni vrši se
dehidracijom suza
One se čuvaju u deponijima ispod čeone kosti
Djeca u Bosni uče brzo
zorna nastava nad otvorenom rakom
kemijski procesi razlaganje materije i dokaz
da se i poslije života živi
nokti
Humanitarni koridor je suvišan
Hranu iz kontejnera dobivaju metodom reciklaže
Djeca u Bosni igraju školice
na jedinoj nozi
Gravitacija garantira ravnotežu
Ona se ljube na grobljima između dva etnička
čišćenja
koja Europa strogo osuđuje
Na ranu stavljaju ljiljanovo ulje i bokvicu
Ona se ljube ispod križeva u sjeni nišana
i brzo uče
Međunarodno priznate
granice bezumlja
nepromjenljive su
Jedino što brine djecu iz Bosne jest SUDNJI DAN
Doći će
Bog je potvrdio svoju nazočnost
I obećao ispoštovati odluke Haške konvencije
A kako će naša djeca iz Bosne
pred licem pravde
stajati toliko dugo
na štakama
Zagreb, 1993.
Božja TV
(Božja televizija, 2001)
Mi smo Božja televizija
On je nas sigurno konstruirao samo zato
da ima u što gledati kad ne pada
kiša meteora na nebesima
Zavaljen u meke oblake
mijenja kanale
Što ima danas na programu pita se
na prvom ljubavni film na drugom rat
na trećem prijenos nogometne utakmice
i tako u nedogled
U svijetu se svašta događa
mora da mu je život vrlo uzbudljiv
Neki mu zavide i misle kako je dobro biti Bog
i pitaju se kolika mu je tek satelitska antena
kad je tako dobro informiran
A ja vjerujem da on to sve lijepo isključi
navuče zastore
i zaspi snom pravednika
kao što Bog zapovijeda.
Zagreb, 21. I. 2000.
Sličan prizor
(Prizori s podnog mozaika, 1997)
Smrt sama po sebi nije odgovorna
koliko li smo samo ružnih riječi
o njoj izgovorili
Sa smrću je zapravo isto
kao i s pismima
Često su pogrešno naslovljena
i nikad ne stižu pravovremeno
Klikni za povratak