Vijenac 385

Glazba, Kolumne

JAZZ AD LIBITUM

Lela & Joe Kaplowitz u Rijeci

JAZZ AD LIBITUM

Lela & Joe Kaplowitz u Rijeci


slika


Prateći neprekidno zbivanja i na domaćoj pozornici jazza, što je još nedavno bilo znatno jednostavnije, danas već možemo razmišljati o stupnju kojim pojedina hrvatska središta pridonose tom segmentu glazbene kulture. Metropola s dosta neorganiziranim životom jazza, ipak u tome zasad zauzima vodeće mjesto, koncentracija zbivanja tu je najzgusnutija s desetak međunarodnih festivala godišnje te s otprilike isto toliko stilski raznorodnih sastava, koji nažalost samo naizgled, s tek nekoliko iznimaka, djeluju stalno. Budući da jazz u ovom trenutku živi i u drugim hrvatskim gradovima, što prije nije bio slučaj, zanimljivo je pogledati koji bi od njih, sportskim rječnikom, mogao zauzeti drugo mjesto, iza Zagreba. Po svemu sudeći to bi danas bila Rijeka, grad koji se može pohvaliti tradicijom festivala Jazz Time, potom gitaristom, magistrom jazza Darkom Charliejem Jurkovićem, glazbenikom taping-tehnike i provjerenim internacionalcem, a niz izvrsnih interpreta jazza nastavljaju alt-saksofonist Denis Razumović, prekasno zapažen gitarist Spartaco Črnjarić, bas-gitarist Henry Radanović, kontrabasist Damjan Grbac i bubnjar Tonči Grabušić, dok se pijanist Ivo Popeskić počeo baviti nekim drugim glazbenim poslom, a velike se nade ulažu u mladoga sopran- i tenor-saksofonista Tončija Trinajstića. Tu su potom pjevačice, za bossa novu specijalizirana Meri Trošelj te rubnim repertoarnim dijelom superiorna Radojka Šverko. Vrijedi spomenuti i nažalost ugasli salsa-band Abraksas te veterana saksofonista i aranžera Josipa Pepija Forenbachera, još danas aktivna u sferi big banda, i napokon fuzijskoga gitarista i harmonikaša Elvisa Stanića iz Lovrana odnosno obližnje Opatije.

Jazz-scenu Rijeke, koja dio postojanja ima zahvaliti i pokojnom izvrsnom pijanistu Vasi Beloševiću koji je dio života proveo u tom gradu, svojim je dolaskom prije dvije godine obogatio i jedan mladi džezistički par, pjevačica i skladateljica Danijela Lela Mačešić i njezin životni i glazbeni partner, američki jazz-orguljaš i pijanist Joe Kaplowitz iz New Yorka, koji su se odlučili nastaniti u Hrvatskoj, i to najprije u Lovranu te potom u Rijeci.

Danijela Mačešić-Kaplowitz rođena je u Sisku, u kojem je već kao petnaestogodišnjakinja osnovala prvi sastav Painted Black te nastavila pjevati u grupi The Quatro, upoznavši vrsna gitarista Marija Jimmyja Vukušića s kojim će surađivati nekoliko godina. U Sisku je pohađala Osnovnu glazbenu školu Frana Lhotke i učila solo pjevanje kod profesorice Pervan. Po povratku s jednogodišnjeg boravka u Engleskoj 1995. započinje suradnju s grupom Werewolf Blues Band, a potom postaje vodećim vokalom u sastavu Elvisa Stanića, s kojim nastupa po cijeloj Hrvatskoj i sjevernoj Italiji. Istodobno surađuje i s riječkim sastavom Black River s kojim se predstavila u sklopu večeri Mladih nada jazza u Zagrebu. Godine 1999. odlazi na studij jazz-pjevanja u Graz kod mentorice, poznate jazz-pjevačice Sheile Jordan. Dvije godine poslije, u proljeće 2001, Danijela Mačešić odlazi u New York, gdje se upoznavši niz istaknutih imena američkog jazza u potpunosti profilira u pjevačicu jazza. Uzima privatne satove pjevanja kod glasovitog Marka Murphyja i Jay Clayton te dobiva svjedodžbu Vocal performance na New School of Music, što joj je uvelike pomoglo pri angažmanima, primjerice s orkestrom glasovitoga kubanskog skladatelja i aranžera Chica O’Farrilla, s kojim je bila i finalistica International Music Festivala u New Yorku. Uspješno je nastupila i na Savannah Jazz Festivalu u Saveznoj državi Georgiji. Tijekom boravka u Sjedinjenim Američkim Državama upoznaje jazz-orguljaša i pijanista Joe Kaplowitza, predstavnika mlađe generacije njujorških džezista, s kojim se nakon petogodišnjeg boravka u SAD vraća u Hrvatsku i tu nastavljaju zajedničko djelovanje koristeći se vrlo širokim repertoarom u rasponu od jazz-standarda preko bossa nove do nekih rjeđe dostupnih, ali vrijednih swing-tema. Izvode ih, što će biti očigledno na njihovu skorašnjem disku, a što nije nevažno, na tipičan američki jazz-način. Zahvaljujemo to i pristupu izvođenja Joea Kaplowitza, kojega smo kao vrsna majstora električnih orgulja Hammond, glasovitoga modela B-3, upoznali na njegovu disku Street Noise. Kaplowitz se predstavlja i kao nadaren skladatelj, a u ovom trenutku i kao pouzdan i nezamjenjiv pratilac Danijeli Mačešić, u što ćemo se moći, nadam se, uskoro uvjeriti kad izađe njihov u Hrvatskoj prvi CD, u ostvarenju kojeg sudjeluju kontrabasist Damjan Grbac i bubnjar Tonči Grabušić.

Odluka džezističkog para Lele & Joea Kaplowitza da se nastani u Rijeci obogatit će nedvojbeno navod s početka teksta da Rijeka postaje vrlo važno središte hrvatskoga jazza.


Mladen Mazur

Vijenac 385

385 - 4. prosinca 2008. | Arhiva

Klikni za povratak