Identitet budućeg Vijenca

Vijenac koji je pred vama drukčiji je od prethodnih. Ne samo po izvanjskom izgledu, koji se razlikuje od svih drugih hrvatskih novina, nego i sadržajno. Odsada će Vijenac – književni list za kulturu, umjetnost i znanost – svojim sadržajem biti ne samo izgledom drukčiji nego i aktualniji. Bit će novine koje će se baviti temama i sadržajima koji će se ticati čitatelja te odražavati probleme u kojima živimo. Ponad svega bit će elitistički. Pritom ne mislim na elitizam kako se u nas taj pojam često razumijeva.

Ne mislim dakle na elitizam kao ekskluzivitet onih koji misle da se sve treba ravnati po njihovu ukusu, viđenju, osjećanju i shvaćanju svijeta – koji često znači isključivost i bijeg u samodostatnost, odakle naši „elitisti“ uglavnom brane pozicije – nego imam na umu elitizam koji podrazumijeva živu misao koja se ne boji promjena i novoga, koji se ne ustručava kritički suditi o svakoj ideologiji i svakom svjetonazoru, koji petrificiraju mišljenje. Mislim na elitizam u bodlerovskom značenju tog pojma, mislim na aristokratizam duha.

Ubuduće ćete čitati životni Vijenac. Onaj koji će uzimati iz života sve ono što rastvara i razobličava svijet i život sa svim njegovim ljepotama i ružnoćama, jer život i svijet nisu ništa drugo doli skladište ili veliki rekvizitarij, kako je to zapisao Eugene Ionesco. Iz riznice života Vijenac će uzimati sve što nudi jasnu misao, kritiku, ideju, viziju, što ne sputava i zauzlava nego raspleće, što neće zabranjivati utemeljenu kritiku ma koga i o ma čemu. To znači da neće kritički pisati iz hira, poput mnogih, nego iz nužnosti koju nam nameće vrijeme, a osobito prostor naših života.

Dosta dugo živjeli smo, a i danas živimo, u zabludama raznih ideologija, nekada totalitarističkih i autoritarnih, a sada prečesto isključivih, koje se nameću putem javnih i metaforičkih poruka ili pritisaka raznih vrsta, koji „zapakirani“ u slatkorječivost demokracije i ljudskih prava potpomažu jednoumlje globalizma, klanova, lobija, klika...

Vijenac će se zato baviti svime što se često iz raznoraznih interesa gura „pod tepih“, što se prešućuje, čime se zapravo manipulira. Bavit će se prostorom, a ne samo vremenom. Bavit će se nametanjem prošlosti i frustracijama povijesnih nakupina te nametanjem zabluda kao rješenja za budućnost. Bavit će se nadom, a ne beznađem. Ukazivat će na sve one i sve ono što je bježanje od problema ili odguravanje problema na rub stvarnosti ili u zaborav. Ukazivat će na sve što ne podnosi bogatstvo raznolikosti, što pustinju svoje duhovnosti prokazuje kao tuđu pustinju duha. A naročito će ukazivati na one koji si uzurpiraju pravo na „elitizam“.

Vijenac se zbog toga neće okružiti istomišljenicima niti će biti autističan, nego će ustrajavati na stavu, kriterijima i otvorenosti. Artikulirat će svačije pravo na govor i mišljenje, i tako na matoševski način promicati hrvatski identitet. Jer braniti, zagovarati i promicati nacionalno: kulturu, jezik, tradiciju, suverenost, samobitnost, sve ono po čemu je Matica hrvatska nacionalna, nije nikakvo natražnjaštvo ili ognjištarstvo, kako to u nas često tvrde mnogi koji nemaju identiteta ili kojima je identitet „koljektivnaja raspaljotka“. Identitetske vrijednosti osobito su važne ovdje i sada, kada se globalizacija razotkriva kao velika multinacionalna kompanija koju isključivo zanima profit, a ne mnoštvo identiteta i kultura. Vijenac će integrirati raznolikost hrvatske kulture ma gdje ona postojala i odakle god dolazila. Pritom nikada neće smetnuti s uma da tu kulturu nisu stvarali samo Hrvati.

Andrija Tunjić