Hvala kraljici klavira

Hvala kraljici klavira

Publika zagrebačkoga Lisinskog s nestrpljenjem je dočekala koncert u ciklusu Lisinski subotom, koji je 18. studenog održan iznimno utorkom: Mischa Maisky, violončelo, i Martha Argerich, klavir. Dvoje čarobnjaka na svojim glazbalima poveli su dvije tisuće ljudi u dvorani na putovanje uzbudljivim trenucima odabranih romantičarskih partitura uz jedno djelo slavnoga mistika 20. stoljeća, kojemu ove godine cijeli svijet obilježava stogodišnjicu rođenja: Oliviera Messiaena. Zagreb je bio početak drugoga dijela njihove višemjesečne turneje, kojom obilježavaju tridesetu obljetnicu zajedničkog nastupanja. Prethodno su posjetili Španjolsku, a nakon naše metropole gostovali u više glazbenih središta Austrije i Njemačke. Dugogodišnje iskustvo nastupanja u duu i drugim komornim sastavima te zajedničkog snimanja albuma iznjedrilo je jednu od najljepših umjetničkih suradnji u novijoj glazbenoj povijesti. Karizmatični guru violončela i legendarna pijanistica čiji su nastupi osobita rijetkost jer zbog svoje iznimne senzibilnosti često u posljednji trenutak otkazuje koncerte u Lisinskom su ostvarili večer za pamćenje. Koliko cijeni violončelista Maiskog Martha Argerich rekla nam je neposredno nakon zagrebačkog koncerta: »Kada smo počeli ovu turneju, već nakon prvog koncerta sam mu rekla: Predivno je svirati s tobom, znaš? Ponekad zaboravim kako je divno s njime svirati i onda se pri svakom idućem susretu iznova uvjeravam u to. Obilježavamo 30. obljetnicu rada koja nije protekla kontinuirano, bilo je razdoblja kada nismo svirali zajedno. Baš prije ovoga gostovanja dugo nismo svirali u duu, već u nekim drugim, većim komornim ansamblima. Ponovno smo počeli prošle godine, a prije toga pet godina nismo svirali u duu. Volim svirati s njime. Ne moramo mnogo pričati, sve osjećamo isto, ali uvijek je drukčije.« Osim što drži do sama trenutka nadahnuća, koji je nužan da bi mogla muzicirati, Martha Argerich ima i vrlo profinjen odnos prema glazbi koju svira. Općenito, otkrila nam je da uz Maiskog najviše uživa u sviranju Šostakoviča: »Volim kako on svira Šostakoviča, njegove sonate i koncerte, trija, obožavam to, mislim da ga on svira na jedinstven način. Volim i Schumanna u njegovoj izvedbi, zapravo volim sve. Teško mi je reći volim li nešto više od drugoga. Mogu samo reći da je on omiljeni violončelist u mojem životu. Imala sam još dvoje violončelista koje sam voljela, Mstislava Rostropoviča i Jacqueline du Prez. …Sada mi je ostao samo jedan: Mischa.« Dvoje umjetnika okruženo pozornim slušateljima na podiju Lisinskog dokazalo je koliko se različite karakterne muzikalnosti međusobnim uvažavanjem i osluškivanjem spajaju u nerazdjeljivu zvukovnu cjelinu. Temperamentna stvaralačka gesta Marthe Argerich, koja je iz klavira dvorane Lisinski izvlačila tipično steinwayski zvonki ton, dala je prednost vibrantnom violončelu Maiskoga u izvedbi ljupkih uvodnih Beethovenovih Varijacija na Mozartovu temu Bei Mannern welche Liebe fühlen. Svojoj muzikalnosti dala je maha u Griegovoj dramatičnoj Sonati za violončelo i klavir, vodeći glavnu riječ u gradnji formalne strukture djela. Nakon stanke uslijedio je Messiaenov eterični stavak Slava vječnosti Kristovoj iz Kvarteta za kraj vremena, pisan upravo za njihova dva glazbala, koji su gotovo u hipnotičkom stanju svijesti preobrazili koncert u liturgijski obred. Povratak na zemaljske životne krajolike bila je dinamična Šostakovičeva Sonata za violončelo i klavir u d-molu, op. 40, u kojoj si je pijanistica dopustila izražajne krajnosti između pratnje i dominantne agresivne solističke geste, zaboravljajući na trenutke na prirodnu ograničenost volumena gudačkoga glazbala. Oba su umjetnika u svim djelima na programu zvučala svježe i poletno, spontano i mladenački energično, nadahnuto i upravo genijalno, te su talentom, promišljenošću i intelektom nad partiturama stvarali nadgradnju veličanstvenih zvukovnih katedrala. Da su oboje strastveni romantici novoga doba, potvrdili su svojim izborom dodataka – stavkom iz Chopinove Sonate za violončelo i klavir te Schumannovim Fantastičnim skladbama – kojima je okrunjen ovaj događaj sezone. Mischu Maiskog inače redovito slušamo na koncertima zagrebačkih ciklusa i u svim izdanjima dubrovačkog festivala Rachlin&Friends, dok smo od srca zahvalni na dugoočekivanu nastupu njegove sedam godina starije kolegice, koju s pravom možemo prozvati kraljicom klavira.

Jana Haluza