Vijenac 384

Glazba, Razgovor

Dubravko Palanović, skladatelj i kontrabasist mlađe generacije

Vrijedi ulagati u studentsku populaciju

Dubravko Palanović, skladatelj i kontrabasist mlađe generacije

Vrijedi ulagati u studentsku populaciju


slika


Mladi skladatelj Dubravko Palanović, diplomant u klasi prof. Željka Brkanovića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, shvatio je svoje zvanje kao akciju koja se isključivo zasniva na vlastitoj inicijativi. Kao dugogodišnji kontrabasist Zagrebačke filharmonije okupio je kolege iz orkestra i osnovao ansambl za suvremenu glazbu Acoustic Project, platformu za istraživanje stvaralačkog izraza te popularizacije suvremene glazbe napose u mlađeg naraštaja. Osim što je ustanovio godišnji ciklus koncerata u predvorju NSK naziva Za noćne ptice (svi koncerti počinju u 21 sat i 21 minutu), pri svojem prvom nastupu na ovoj 45. pulskoj tribini ansambl je praizveo niz djela napisanih za svoj neobični sastav, na posljednjem koncertu tribine pod naslovom Posebni sastavi održanu točno u podne, u nedjelju, 9. studenog, u Grožnjanu, čestom poprištu tradicionalnih pulskih izleta.


U čemu mladi skladatelj u Hrvatskoj najviše vidi svoju priliku?

– Najbitnije je što više pisati nova djela. Osobno, volio bih napisati neko veće djelo, glazbenoscensko, po mogućnosti operu. Naravno da mi se zasad nude neke manje, ali jednako važne stvari, primjerice praizvedba skladbe na Muzičkom biennalu Zagreb ‘09. Posebno mi je zadovoljstvo pisati glazbu za svoj sastav, Acoustic Project, za koji trenutačno obrađujem jazz-standarde. Cilj mi je izvesti što je više djela mladih skladatelja tijekom našeg ciklusa Za noćne ptice u NSK-u.


Otkuda ideja da odmah po diplomi kompozicije osnujete vlastiti ansambl za izvedbu vlastitih djela? Je li razlog nedostatak interesa postojećih ansambala za suvremeno stvaralaštvo ili potreba da se glazba istražuje u zatvorenu krugu odabranih glazbenika, svojevrsnu ateljeu, studiju?

– Kao što i samo ime ansambla vjerojatno sugerira, primarno nam je istraživati sam zvuk, na način da ne izvodimo samo tzv. ozbiljne moderne skladbe, nego i sve umjetničke stilove nastale u 20. i 21. stoljeću, kao što su jazz i srodnije tendencije. Time želimo stvoriti novi zvuk na našoj glazbenoj sceni. Želimo stvarati programe s djelima hrvatskih skladatelja i nekih svjetskih jazz-autora. Uz to, jasno da su svi glazbenici u grupi vrhunski i ne bi bilo moguće inače to raditi. Cilj nam je dokinuti granice između umjetničkih glazbenih žanrova. Jasno da nećemo nikada svirati jazz u užem smislu riječi, zasnovan na čistoj improvizaciji, ali njegove elemente svakako želimo uklopiti u djelovanje ansambla. Za sljedeći koncert u NSB-u povećali smo malo sastav gudačima, tako da dobivamo novi, puni zvuk.


Krenuli ste od neobičnog sastava: kontrabas, flauta, oboa, klavir, harmonika i udaraljke. Je li to provokacija ili poziv na avanturu?

– Poanta je u tome da ako je glazba dobro napisana, u svakoj kombinaciji može zvučati dobro.


Koliko je ova Tribina važna za promociju mladih skladatelja?

– Tribina je osim Muzičkog biennala nažalost jedina prigoda za promociju našeg rada. Općenito se premalo vremena i mjesta daje predstavljanju novije hrvatske umjetničke glazbe. Odlično je da uopće tako nešto kao što je Tribina postoji, mnogo je za nju napravljeno, no mislim da bi se u skorijoj budućnosti trebala proširiti i na međunarodnu scenu, uspostaviti suradnju s inozemstvom i otvoriti put našim skladateljima i izvan granica Hrvatske. Zasad bi glavni cilj Tribine bio da uhodanim standardiziranim ansamblima u našoj zemlji nametne obvezu i naviku da izvode suvremena djela.


Mislite li i da ni publika ni kritika zasad ne posvećuju dovoljno pozornosti stvaralaštvu hrvatskih skladatelja, da bi i njima trebalo mijenjati navike?

– Mislim da ih treba pametno privući, treba malo pozornije razmišljati o programu, koji možda ne bi trebao u cijelosti biti avangardne naravi, koji bi trebao biti pametno upakiran kako bi privukao publiku. To mi nastojimo u svojem ciklusu, osobito se obraćamo mladima, koji će, kada jednom krenu na naše koncerte, ubrzo krenuti i na koncerte drugih ansambala. Zato smo i odabrali prostor NSK, gdje i inače obitavaju mladi, to je studentska populacija u koju vrijedi ulagati.


Jana Haluza

Vijenac 384

384 - 20. studenoga 2008. | Arhiva

Klikni za povratak