Svjetski dizajner u zaboravljivoj sredini

Izložba Mihajla Arsovskog Fragmenti iz opusa Mihajla Arsovskog, Galerija SC, Zagreb, 4 – 15. studenoga 2008.

Svjetski dizajner u zaboravljivoj sredini

»Često se ukazuje da posebno grafički dizajn ima iznimno društveno značenje, da kultivira oko svakodnevnog prolaznika; ništa od toga. Ovdje se suviše sporo shvaćaju stvari i vrijednosti. Deset godina djelovanja ovog iznimnog čovjeka nikog nije potaklo na razmišljanje o razini na kojoj jesmo, nikoga nije navelo na usporedbu s djelom koje tako nadilazi granicu općeg. Potpuno je svejedno hoće li se to desiti sada, poslije ovih deset godina, ili poslije ove izložbe. I onako je kasno. Ali jasno želimo dati do znanja da nikakvoj povijesti umjetnosti ne želimo prepustiti ocjenu i vrednovanje njegova rada. I bez ocjene uzeli smo taj rad kao svoju stvarnost.«

Hrvatska povijest umjetnosti zaista nije polomila noge u trci da valorizira kako hrvatski dizajn općenito, tako ni opus dizajnera kojemu je Želimir Koščević posvetio tekst iz kojeg je preuzet ovaj odlomak – daleke 1972. Riječ je o Mihajlu Arsovskom (Skoplje, 1937) kojemu je Hrvatsko dizajnersko društvo ove godine dodijelilo Nagradu za životno djelo. Nagradu su prije njega dobili Bernardo Bernardi (1999), Ivan Picelj (2001), Vladimir Robotić (2003) i Boris Bućan (2006). Slijedom toga priznanja priređena mu je samostalna izložba u Galeriji Studentskoga centra u Zagrebu. Koncepciju izložbe Fragmenti iz opusa Mihajla Arsovskog kao i njezin dizajn te layout potpisuje Dejan Kršić.

Mihajlo Arsovski studirao je arhitekturu, potom povijest umjetnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Grafičkim se oblikovanjem bavi od 1959. Arsovski je još od šezdesetih godina uvelike pridonio oformljivanju (vizualnog) identiteta Studentskoga centra. Radio je plakate za kulturne programe, a napose je važna njegova suradnja s Komornom pozornicom, odnosno Teatrom &TD. Za taj je, tek pokrenut i veoma progresivan, zagrebački teatar oblikovao plakate, pozivnice, ulaznice, kalendare, diplome, a bio je zaslužan i za unutarnje oblikovanje. Shvaćajući i prateći onodobne svjetske trendove na području vizualne i pop-kulture, koje je povezivao sa specifičnostima duhovne klime Zagreba, Arsovski je osmislio prvi total-dizajn u našoj sredini.

I danas se Teatar &TD prepoznaje po specifičnu čovječuljku, kojega je, mnogi ne znaju, Arsovski posudio s posjetnica koje su se nalazile u knjigama jednoga poznatoga francuskog izdavača. Citiranje i kolažiranje, uz fotomontažu, osnovni su principi na kojima taj dizajner pristupa oblikovanju. Prepoznatljiva oblikovna dimenzija plakata i drugih proizvoda tiskanih medija koje je dizajnirao proizlazi iz duha toga vremena, prožeta utopijom, kozmopolitskim osjećajem svijeta i stalno nazočnom naznakom, mogućnošću i obećanjem oslobođenja, u koje se vjerovalo i koje je motiviralo, unatoč svim poteškoćama koje su mu se mogle ispriječiti na putu, stoji među ostalim u obrazloženju Nagrade HDD-a za životno djelo.

Neočekivani spletovi samoglasnika i suglasnika

Ni jedna činjenica u to doba zamjetno bogata kulturnoga života grada u dizajnerovoj viziji ne postaje banalna shematizirana informacija. U skladu s općom klimom, Arsovski se nije morao – kao što danas moraju dizajneri, kada trebaju privući publiku na koncert, predstavu ili izložbu – natjecati u izazivanju što većega vizualnog šoka. Danas šok prečesto podrazumijeva spektakl, brzi i jeftini trik. Smisao i poruka prerastaju u vic, dosjetku; a u moru, naplavini vrištavih plakata svakodnevni prolaznici ostaju zbunjeni i zakinuti za bilo kakvu likovno-vizualnu kultivaciju.

Arsovski, s druge strane, nije podcjenjivao inteligenciju publike. Dapače, nudio joj je i danas intrigantne izazove poput rebus-rješenja na plakatu za predstavu Toma Stopparda Rosencrantz i Guildestern su mrtvi (Teatar &TD, 1971, red. Božidar Violić). Odlika njegova pristupa grafičkom oblikovanju bili su »potpuno novi i neočekivani spletovi suglasnika i samoglasnika, riječi, koje tek po optičkom prepoznavanju postaju smisao, informacija – što, gdje, kada« (već citirani tekst Želimira Koščevića, »Novine galerije SC«, br. 37, Zagreb, lipanj 1972).

Izložba Fragmenti iz opusa Mihajla Arsovskog pruža uvod u samo jedan dio njegova bogata opusa. Izbor od osamdesetak plakata iz zbirki zagrebačkoga Muzeja za umjetnost i obrt i privatne zbirke Branka Vodeničara ponajprije pokriva razdoblje od polovice šezdesetih do prve polovice sedamdesetih godina, a sa nekoliko se plakata prekoračilo i u devedesete. Na plakatima se osim predstava informira i o koncertima, izložbama u Galeriji SC, Galeriji suvremene umjetnosti, izložbama ZGRAFA i dr., o pjesničkim večerima i recitalima. Jedna je serija plakata posvećena vesternima u distribuciji zagrebačkih Kinematografa. Na tim je plakatima iz 1966. posebno zanimljivo uočiti kako atraktivnost uobičajene fotografije, scena iz filmova, nadomješta minimalnim grafičkim rješenjima koja su snažna upravo zahvaljujući svojevrsnoj didaktičkoj strogoći.

Arsovski je nadasve poznat kao vrstan i inventivan tipograf. Dizajnirao je niz knjiga i grafičkih mapa. Godine 1964. oblikuje »Studentski list«, a od revolucionarne 1968. »Polet«. Kreativni uzlet i novum na području grafičkoga oblikovanja donosi i naslovnicama i prijelomom časopisa »Razlog«. U razdoblju od 1972. do 1976. grafički je oblikovao časopis »Teku«. Kada govorimo o njegovoj recepciji iskustva pop-kulture, valja istaknuti danas nedovoljno poznat »Pop express«, magazin kratka vijeka, koji se ugasio 1970. nakon dvadesetak brojeva. Arsovski je također bio autor loga Jugoslavenskoga Beatles Fan Cluba.

Zaslužio je više

Ti i drugi aspekti djelovanja Mihajla Arsovskog ovaj su nam put uskraćeni. Više nije svejedno hoće li se potpunija promocija toga velikana hrvatskog dizajna dogoditi za godinu dana, deset ili… Doduše, za početak iduće godine najavljena je monografija o Arsovskom, koju će također urediti Dejan Kršić. Ona će donijeti, osim umjetnikove biografije te kronološkog i tematskog presjeka njegova opusa, i tekstove Željka Serdarevića, Mirka Petrića i Jasne Galjer, kao i niz izvadaka iz starijih tekstova.

Pod dojmom prisjećanja, odnosno upoznavanja, što posebno vrijedi za mlade generacije, vrhunskih dosega plakatnog oblikovanja Mihajla Arsovskog, ostaje nam gorak okus činjenice da pripadamo sredini koja »suviše sporo shvaća stvari i vrijednosti«. Samozatajnost autora, njegova nevoljkost da mu se priređuju grandiozne retrospektive, nedostatni uvjeti?!? Bilo kako bilo, dizajner i sama povijest hrvatskoga dizajna zaslužili su opsežniji projekt od ove, priznajmo, šarmantne, komorne izložbe. Naposljetku, dug je to i svjetskoj povijesti dizajna, budući da je, nedvojbeno, i u njoj ostao snažan trag njegova djelovanja.

Barbara Vujanović