Vijenac 384

Kazalište

Svečana 150. izvedba predstave Hercegovci za volanom Mire Gavrana u izvedbi Glumačke družine Histrion, Histrionski dom, 12. studenoga 2008.

Predstava za svaki kutak naše zemlje

Svečana 150. izvedba predstave Hercegovci za volanom Mire Gavrana u izvedbi Glumačke družine Histrion, Histrionski dom, 12. studenoga 2008.

Predstava za svaki kutak naše zemlje


slika


Nepunih deset dana nakon predstavljanja najnovije knjige drama Neočekivane komedije Miro Gavran imao je još jedan razlog za slavlje. Glumačka družina Histrion u Histrionskom domu priredila je svečanu izvedbu predstave Hercegovci za volanom Mire Gavrana, koju je na Opatovini 2005. postavio Zoran Mužić. Tom je prigodom Srećko Šestan, kao član Upravnog odbora Hrvatskoga društva dramskih umjetnika i jedan od inicijatora utemeljenja nagrade za najbolju kazališnu publiku, Histrionima predao Nagradu za najbolju publiku, koja nosi ime redatelja Tomislava Durbešića. Na obljetničkoj predstavi bio je i Miro Gavran, čije su drame najizvođeniji hrvatski dramski tekstovi u zemlji i inozemstvu. Svečana, sto i pedeseta izvedba predstave Hercegovci za volanom, bila je i prigoda da Zlatko Vitez, umjetnički ravnatelj Histriona, podsjeti, između ostaloga, kako to nije jedina histrionska predstava koja je doživjela tako velik broj izvedbi i kako je inicijator nagrade za najbolju publiku bio Miljenko Mitrović. Ali i kako su Hercegovci za volanom u tri godine obišli gotovo sva mjesta i gradove Hrvatske. I uvijek ih je toplo pozdravljala upravo publika koja je nagradu Tom Durbešić i dobila. Histrioni su u nekoliko navrata imali priliku igrati pred iznimno velikim auditorijem od više od tisuću gledatelja. Osjećaj koji u glumcima proizvede sudjelovanje toliko velika broja ljudi u kazališnoj predstavi, prema riječima svjedoka, uistinu je neopisivo i sasvim posebno iskustvo.

Svakom dramskom piscu važna je činjenica da mu je dramski tekst doživio toliki broj izvedbi. Miro Gavran doživio je tu čast i više puta. Njegove se komedije, slično kao klasični dobro skrojeni komadi, temelje na konverzacijskim figurama, a sadržaj tih duhovitih konverzacija ispunjen je dnevnom – političkom, ljubavnom, društvenom – tematikom. Gavranove komedije uistinu imaju vjernu publiku i poklonike koji će rado pogledati svaku novu produkciju. Svi komediografski tekstovi u knjizi Neočekivane komedije, (Zabranjeno smijanje, Hotel Babilon, Muž moje žene, Povratak muža moje žene i Traži se novi suprug) doživjeli su uprizorenje i većinom postali uspješnice.

Gavran u komediji Hercegovci za volanom replike svojih likova, koliko god one bile provokativne u dnevnopolitičkom smislu, ispisuje s velikom dozom uvažavanja protivnika i simpatija za njihove životne gubitke. A pravi je gubitak moćnika nemogućnost da se nasmiju vlastitim pogreškama kada ih vide na kazališnoj sceni. A kako Miro Gavran to uistinu čini blago i suptilno, s očiglednom namjerom da nasmije, ponekad i da poduči, a da pritom ne uvrijedi nikoga, čak i kada ta namjera ide na račun oštrine i dinamičnosti dramskog teksta, zapravo je nejasna zadrška s kojom je drama Vozači za sva vremena u kazalištu Komedija prihvaćena nakon praizvedbe u režiji Roberta Raponje 2001. Jer histrionska predstava Hercegovci za volanom nastala je dobrim dramaturškim sažimanjem i ponekom dnevnopolitičkom aktualizacijom toga dramskog predloška, koji ni danas nije izgubio na aktualnosti. Tim više što se histrionski ansambl predstave (Slavica Knežević, Zvonimir Zoričić, Marija Borić, Ivica Pucar i Siniša Popović) ni nakon tri godine igranja nije nimalo umorio. Jer u kazalištu je najljepše upravo to što je svaka pojedina izvedba novi događaj koji treba upamtiti. I što se svaka (ne)zgoda na sceni može pretvoriti u novi razlog za kazališni užitak. Način na koji glumci igraju predstavu koju su zajedno odigrali toliko puta zapravo je sam po sebi doživljaj. Nakon toliko izvedbi u različitim uvjetima u kojima je jedina osoba koja ti može pomoći ako se nešto nepredviđeno događa tvoj partner na sceni, gluma, igra, interpretacija uloga postaje toliko prirodna i samorazumljiva da publici preostaje uživati u tome koliko međusobno poznavanje izvođača svaki put iznova oplemenjuje izvedbu.


Lidija Zozoli

Vijenac 384

384 - 20. studenoga 2008. | Arhiva

Klikni za povratak