Omiljeni sajam velikih mana

Omiljeni sajam velikih mana

Za sve prave ljubitelje knjiga zagrebački je Interliber praznik, budžet mjeseca studenoga dobije novu stavku, a sam posjet budi želju za čitanjem. Trideset i prvi međunarodni sajam knjiga i učila Interliber i četvrti po redu Sajam glazbe i multimedije na Zagrebačkom velesajmu obilježili su prošli tjedan. Interliber slovi za najveći hrvatski sajam posvećen knjigama i može se reći da je omiljen među Zagrepčanima, a i šire, jer autobusi iz cijele Hrvatske nisu prestajali pristizati, posebno za vikend. Ipak, teško je ne uočiti njegove slabosti. Krenimo redom. Sajam, smješten u dvama paviljonima, doima se gotovo identično prethodnim izdanjima. Dva paviljona kao da čine dva različita svijeta. Sam ulazak u Peti paviljon nalikovao je pustolovini. Nošen rijekom ljudi, posjetitelj ima priliku udahnuti tek na trenutke, negdje kod trećeg štanda možda će doći sebi, a od ljudi u prvi mah jedva će uspjeti vidjeti knjige. Da li ljudi između Petog i Šestog paviljona ogladne ili potroše sav novac ili jednostavno zalutaju, teško je otkriti, no do Šestice kao da stignu samo neki. Šesti paviljon, u kojem se nalazi i glavna pozornica, prozračnije je i prohodnije mjesto, kojem ne nedostaje kvalitetnih izdavača i dobrih naslova.

Teško je pronaći logiku u izjavama organizatora da je ovogodišnji najveći i najatraktivniji sajam dosad jer je ove godine bilo petnaestak izlagača manje nego prošle. Rečeno je da ovaj Interliber, koji i u svom službenom imenu ima odrednicu međunarodni, ima više međunarodni karakter, a prošle je godine bilo više stranih izlagača nego ove. Možda je riječ o žanru svečanih otvaranja, ceremonija i parada, gdje su superlativi nužna retorika. Kada se govori o međunarodnom sajmu, prešućuje se da je većina stranih izlagača iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Poljske, a da su drugi prisutni samo na štandovima svojih hrvatskih distributera. Želi li ovaj sajam postati najvećim sajmom u ovom dijelu Europe, kako organizatori ambiciozno tvrde, morat će se ipak malo više potruditi. Rak-rana sajma bio je program događanja. Sastavljen je od predstavljanja, tribina i razgovora koje su inicirali sami izlagači. Organizator, Zagrebački velesajam, kao da je i ovaj put imao ulogu iznajmljivača prostora. Na samim štandovima, malim i većim, na njihovim pripremljenim i improviziranim pozornicama, bilo je nerijetko zanimljivije nego na glavnoj pozornici.

Kada je Hrvatska bila zemlja partner, odnosno počasni gost Leipziškog sajma knjiga, pozvana je cijela vojska naših pisaca, a prevedena je pozamašna količina knjiga s hrvatskog na njemački jezik. Kada pak Interliber odluči imati Izrael za zemlju partnera, u pet dana predstavi se nekoliko knjiga, održi nekoliko predavanja te se čuje kako zvuči izraelska glazba i kako izgledaju izraelski plesovi. Jedini gost iz Izraela bio je pisac Boris Zaidman, koji je predstavio svoj roman Hemingway i kiša mrtvih ptica, koji, naglašavamo, nije preveden na hrvatski. Ako biste navratili kojim slučajem do izrealskoga štanda i zatražili program njihova nastupa na sajmu, zbunjeni mladić izvukao bi odnekud jedan jedini primjerak programa na engleskom jeziku na iskrzanom papiru i zamolio vas da ga prepišete. U njegovu dobronamjernost ne treba sumnjati, baš kao ni u fijasko organizatora pri izboru zemlje partnera. Istina je da se ove godine slavi šezdeseta obljetnica neovisnosti države Izrael i da je bilo primjereno upravo njih uzeti za zemlju partnera. Bila je to dobra ideja s lošom realizacijom. Razlog tomu vjerojatno leži u činjenici da su brojne manifestacije koje su se događale u ranijim mjesecima ove obljetničke godine iscrple izraelske kulturnjake. Na više većih i uglednijih sajmova knjiga njihov je nastup bio na razini, ali očekivati da zagrebački Interliber može nakon jedne takve programske godine privući zvučna izraelska pera bilo je iluzorno. Valja spomenuti i neslavni incident koji je donijela jedna knjiga. Riječ je o reprintu knjige Međunarodni Židov iz 1920. američkog industrijalca Henryja Forda, koja se našla na štandu Iranskoga kulturnog centra. Izraelcima je knjiga u kojoj se Židove optužuje da uz pomoć novčarskih ustanova žele zavladati svijetom zasmetala i tražili su da se ona makne. I dok je voditelj Interlibera Jakša Depolo tvrdio da je na njegov zahtjev knjiga maknuta sa štanda, iz Iranskoga kulturnog centra javili su da je knjiga rasprodana. Knjige se, u svakom slučaju, više nije moglo naći.

S druge strane Poljacima imamo na čemu pozavidjeti. Ove godine tek treći put nastupaju na zagrebačkom Interliberu i uspjeli su iskristalizirati svoj nastup do prepoznatljivosti. Prošle su godine bili zemlja partner, a ove su zasjenili aktualnu zemlju partnera – Izrael. Kao izravan proizvod prošlogodišnjih dogovora dva su časopisa, poljski »Wyspa« i hrvatski »Tema«, objavila brojeve posvećene našim dvjema književnostima. Proljetna »Wyspa« bila je posvećena hrvatskoj književnosti i nakladništvu, a ilustrirao ju je zanimljivi hrvatski figurativac Tomislav Buntak, dok nova »Tema« predstavlja suvremenu poljsku književnost i mnoge aspekte života knjige u današnjoj Poljskoj. Poljaci su na Interliberu prije tri godine započeli s osam četvornih metara prostora, a ove godine predstavili su čak dvadeset i sedam nakladnika na prostranom štandu uz dobru posjećenost. U petak je bila organizirana tribina na kojoj su se otvorila aktualna pitanja književnoga tržišta – o autorskim pravima književnika i novinara te o budućnosti knjige u doba kada na scenu stupa novi naraštaj čitatelja. Oni su odrasli ispred monitora računala i ekrana mobitela, komuniciraju više virtualnim putem nego licem u lice, informacije traže putem Googlea, a ne u enciklopediji, i žele ih dobiti jednim klikom. Oni tekstu pristupaju slobodnije, kopiraju i kompiliraju, a navikli su na slobodno raspolaganje intelektualnim vlasništvom. Poljaci su doveli i nekoliko zanimljivih suvremenih pisaca. Katarina Kotowska uspjela je rasplakati cijelu publiku na predstavljanju svoje knjige Kula od kocaka, a tu se našao i pisac Krzysztof Varga, čija je hit-knjiga Tequla prevedena i predstavljana na Sajmu. A sad druga strana medalje. Hrvatska, koja ima deset puta manje stanovnika i tko zna koliko puta manje izdavača i knjižara, kao da je nagluha na pozive koje nam Poljaci upućuju. Hrvatski pisci već nekoliko godina nisu prisutni na poljskom najjačem sajmu knjiga u Varšavi, a niti na onom drugom po jačini u Krakovu. Saznali smo da se hrvatski pisci prevode, što je dobro, i da su jako traženi po poljskim knjižarama, što je još bolje, pa čak i to da Poljaci pripadaju među tri europske nacije koje nas najviše čitaju. Pitanje glasi: što čekamo?

Onima koji na sajam nisu došli s popisom knjiga koje moraju ili žele imati, nego su se prepustili slobodnoj plovidbi, u interliberskom moru knjiga bilo je ponekad teško naći pravi smjer. Neke su knjige ipak isplivale i istaknule se te privukle kupce. Jednima je, jasno, niska cijena bila najjači adut, a druge su i uz visoku cijenu dobro prolazile. Cijene starih izdanja na sajamskom su se toboganu spustile i do 70 posto, a i novi su naslovi bili prigodno sniženi 20 posto. Za samo tri kune mogle su se kupiti slikovnice, a oni dubljega džepa možda su razmišljali o kupnji unikatnog izdanja Biblije za 16.000 koji je bio izložen na Mozaikovu štandu.

S novim romanima pojavili su se, među ostalima, Renato Baretić s naslovom Hotel Grand, Ludwig Bauer s romanom Patnje Antonije Brabec, Veljko Barbieri s knjigom Ja Dioklo Jupitrov sin i Marinko Koščec s romanom Centimetar od sreće. Predstavljeno je prvo kolo sabranih djela Ranka Marinkovića, a u prilog obilježavanja stote obljetnice smrti Silvija Strahimira Kranjčevića objavljene su dvije knjige – knjiga pjesama i pisama u izdanju Školske knjige. Dobro su se, kako smo uspjeli saznati, prodavale nedavno predstavljene knjige Tko se boji lika još Julijane Matanović, Baba Jaga Dubravke Ugrešić i Freelander Miljenka Jergovića. U vremenu vladavine proze i njezina kralja romana poezija nema zavidan položaj. Ipak, i u takvu književnom svijetu postoje entuzijasti, nakladnici koji objavljuju poeziju i čitatelji koji je kupuju. Meandar je pripremio zbirke velikoga slovenskog pjesnika i velike hrvatske pjesnikinje. More je naslov zbirke poezije Tomaža Šalamuna, a Anka Žagar daruje nam Stvarnice, nemirna površina. Fraktura je čak pokrenula novu biblioteku posvećenu poeziji koju uređuje Delimir Rešicki te su na Sajmu predstavljene zbirke Igora Štiksa, Tomice Bajsića i Zorana Karanovića. Bosanskohercegovački i hrvatski pisac Ivan Kordić u VBZ-ovoj biblioteci Pjesništvo objavio je svoju novu zbirku Živi stroj.

U Držićevoj godini Leksikografski zavod Miroslav Krleža predstavio je Leksikon Marina Držića – prvu i najveću zbirku pojmova iz Držićeva života i stvaralaštva, koja obuhvaća i pojmove vezane uz doba renesanse. Školska knjiga objavila je Hrvatski školski pravopis usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika te Prvi školski rječnik hrvatskog jezika. U okviru nastupa Hrvatske matice iseljenika predstavila se domaćoj publici mlada njemačka spisateljica hrvatskih korijena Jagoda Marinić romanom Die Namenlose (Bezimena), koji će do sljedećeg Interlibera biti preveden na hrvatski jezik. Roman je zapažen i na Frankfurtskom sajmu knjiga, a njemački kritičari svrstavaju Marinićevu među perspektivne mlade autore na njemačkom govornom području.

Kada govorimo o stranim naslovima, najviše pozornosti privukla je publicistička knjiga koja govori o učincima globalizacije na širenje organiziranoga kriminala. Riječ je McMafiji autora Mishe Glennyja, koji je osobno na sajmu predstavio hrvatsko izdanje knjige koju je objavila nakladnička kuća Ljevak. Tražene su bile i biografije novog američkog predsjednika Baracka Obame. Od beletristike posjetitelje su zainteresirali i privukli, između ostalih, novoprevedeni roman Orhana Pamuka Tiha kuća, triler nevjerojatne prodavanosti u Europi Zašto muškarci mrze žene Stiega Larssona, roman o životu Zelde Fitzgerald Alabama Song Gillesa Leroya i novi uradak autorice bestselera Vrag nosi Pradu Lauren Weisberger – U lovu na Harryja Winstona. Hvalevrijedan je projekt izdavanje sabranih djela Danila Kiša u sedam knjiga, u redakciji njegove supruge, spisateljice i prevoditeljice Mirjane Miočinović.

Jedan od euforičnijih događaja sajma bilo je proglašenje ovogodišnjeg dobitnika VBZ-ove i Tiskove nagrade za najbolji neobjavljeni roman. Između 106 pristiglih šifriranih rukopisa izabran je roman srpskoga prevoditelja i književnika Predraga Crnkovića Beograd za pokojnike, opisan kao sumorna slika glavnoga grada Srbije od vremena raspada Jugoslavije do danas. Glad, koja mori grad i glavnog junaka Peđu, središnji je motiv romana. Autor je dosad objavljivao pripovijetke, eseje, književne kritike i poeziju, a nedavno mu je izašao i prvi roman Čarapanke sa Zvezdare. Je li žiri u sastavu Miljenko Jergović (predsjednik), Zoran Ferić, Julijana Matanović, Strahimir Primorac i Vladimir Arsenijević namirisao pravu stvar, tek se ima vidjeti.

I dok su se neki manji izdavači požalili da neće od prodaje knjiga uspjeti pokriti iznajmljivanje štanda, neki su se veliki pohvalili kako im svaka dva sata dolazi novi kamion s knjigama. Štandovi velikih nakladnika iz godine u godinu sve se više šire, a štandovi malih bježe prema rubovima. Velike ribe jedu male ribe. No, hajdemo članak ipak završiti nečim pozitivnim, jer mnogi od nas upravo su na Interliberu pripremili svoju knjižnu zimnicu. Većina nakladnika zapazila je da je posjećenost sajma bolja nego prošle godine, a time je, jasno, i prodaja na uzlaznoj putanji. Po nekim prvim procjenama ovogodišnji je Interliber u pet dana posjetilo sto i pedeset tisuća ljudi, što je pedeset tisuća više nego prošle jeseni.

Laura Mihaljević