Držić u Križevcima

U utorak 11. studenog u Križevcima je održana promocija divot-izdanja Držićeva Dunda Maroja, dan nakon zagrebačke promocije u palači Matice hrvatske. Križevačko predstavljanje održano je u prepunoj podrumskoj dvorani Hrvatskoga doma, a knjigu su predstavili akademik Luko Paljetak, urednik i priređivač, Ivana Burđelez, predsjednica dubrovačkog ogranka i Anamarija Paljetak, dok je prolog Dugog Nosa interpretirao glumac Frano Mašković.

Skup na kojem su se ponajviše okupili studenti i gimnazijalci sa svojim profesorima prvi je pozdravio križevački gradonačelnik Branko Hrg, a zatim je predstavljanje otvorila moderatorica promocije i predsjednica križevačkog ogranka Renata Husinec. U pozdravnoj riječi ukazala je na brojne poveznice između Dubrovnika i Križevaca, podsjetivši da je između 1884. i 1889. u gradu kao sudac službovao Ivo Vojnović (gdje je napisao novelu Perom i olovkom, roman Ksanta i dovršio dramu Psyche), a publiku je najviše zainteresirala anegdota kako je Vojnović imao idiličan odnos s Olgom Kiepach i veliku ljubav s Martom Locatelli. Kao druge zanimljive poveznice dvaju različitih i udaljenih gradova, ali po kulturnoj patini duhovno bliskih, Renata Husinec spomenula je rukopise koji se čuvaju u knjižnici grkokatoličke katedrale Psike, tragediju Franatizija Sorgoa iz 1797. i Sunčanicu Ivana Gundulića iz 1795, ali ne slavnog autora Osmana, nego njegova sina. Skupu se zatim obratila predsjednica dubrovačkog ogranka Ivana Burđelez, koja je izrazila zadovoljstvo što se obilježavanje petstote godišnjice rođenja najvažnijega hrvatskog komediografa i ponajvećeg europskoga dramskog pisca obilježava izdavanjem izvornika Dunda Maroja koji je priredio Frano Čale, s prijevodima na čak osamnaest europskih jezika, na kojoj se radilo tri godine, od projekta sabiranja prijevoda do rješavanja problema financiranja. Zatim se skupu obratio urednik i priređivač akademik Luko Paljetak i nekonvencionalnim uvodnim kvizom odmah u publici stvorio fluid, koji je mnoge potaknuo da obnove svoje znanje o Dundu Maroju. Postavljajući četiri pitanja iz poznavanja lektire, akademik Paljetak ponajprije se iskazao kao nenamršteni profesor koji za neznanje ne daje jedinicu, ali znanje nagrađuje, i to majicom s Držićevim likom napravljenom za prigodu središnje proslave u Dubrovniku i Sieni – a ne, očekivano, predstavljenom knjigom koja je ležeći na katedri pojavom od 1700 stranica zasigurno mnoge prisutne učenike i studente silno prestrašila. Paljetak je poručio da kao južnjak uživa u kajkavskim tekstovima te da će i Križevčani bez obzira što su rođeni kajkavci lako razumjeti tekst i uživati u po mnogočemu zagonetnu Držiću. U nadahnutu izlaganju posebno se osvrnuo na glavni Držićev lik – Pometa kao predstavnika tipičnog renesansnog čovjeka, vješto uspoređujući radnju renesansne komedije s današnjim vremenom, jer i danas oko nas žive brojne kurtizane Laure, rasipni vječni studenti i bogati trgovci sa svojim slugama izjelicama. Ostavio je i malu mogućnost, ali ipak odveć nevjerojatnu, da je Shakespeare čuo za radnju Držićevih komada, jer Englez je putovao Italijom, u svojim djelima spominjao Ilire s onu stranu Jadrana, a i u Londonu je bilo dubrovačkih trgovaca i zaljubljenika u kazalište. Akademik Paljetak povezao je na kraju Putositnice Križevčanina Antuna Nemčića s grobom Marina Držića u Veneciji, pozvavši mlade da potraže njihove venecijanske tragove i korake. Anamarija Paljetak pojasnila je sliku o značenju izdanja govoreći o složenosti prijevoda te pročitavši ulomke na slovenskom jeziku, gdje je dubrovački dijalekt zamijenjen slovenskim primorskim, pa je tako dundo postao nunc Maroje.

Budući da je predstavljanje palo na blagdan Svetog Martina koji se u vinorodnim i ladanjskim Križevcima posebno slavi uz krštenje mošta po Križevačkim štatutima, gostima su uručeni prigodni darovi, veliko krušno srce i prvonagrađene butelje Županova vina, a zauzvrat, na oduševljenje publike, dubrovački su predstavljači darovali šest primjeraka skupocjenoga divot-izdanja križevačkim knjižnicama i školama, a uz to su darovali i grafike zagrebačkog slikara Rudolfa Patera križevačkom ogranku Matice hrvatske, gradonačelniku Križevaca i Gradskoj knjižnici Franjo Marković. Nakon toga gosti su posjetili grkokatoličku katedralu i knjižnicu, gdje su im pokazani vrijedni rukopisi i knjige dubrovačkih pisaca te veliki Calepinijev dvanaestojezični rječnik.

Kako su Križevčani od davnina poznati kao dobri domaćini, druženje se nastavilo u autentičnom prigorskom ambijentu, gdje se uz dobro jelo i kupicu vina te vječne popijevke poput Fale, Popevke sam slagal i druge antologijske šansone Vlaha Paljetka, još jednog Dubrovčanina, živo povezao osunčani jug sa studenim maglama Prigorja.

Petar Babić