Dobro pogođene nagrade!

Dobro pogođene nagrade!

Ovih dana zagrebačka likovna publika ima priliku razgledati dvije zanimljive, ali i posve različite izložbe. Dok su na onoj prvoj, Tihoj pobuni, izložena djela njemačkih umjetnika što su obilježili europsku umjetnost na početku prošloga stoljeća, drugu – a upravo na nju ću se pokušati ukratko osvrnuti – sačinjavaju radovi hrvatskih autora nastali otprilike stotinjak godina poslije.

Već iz sama naziva T-HTnagrada@msu.hr nazire se kako je izložba nastala kao plod suradnje zagrebačkoga Muzeja suvremene umjetnosti i dobro nam znane telekomunikacijske tvrtke. Osnovna zadaća ovakve suradnje, kojoj svjedočimo već drugu godinu uzastopce, obogaćivanje je postojećega muzejskog fundusa, ali i snažna promocija najrecentnijega domaćeg umjetničkog stvaralaštva. U tu svrhu, kako i priliči, raspisan je veliki otkupni natječaj. Respektabilno međunarodno stručno povjerenstvo – Snježana Pintarić (predsjednica), Peter Pakesch, Ivan Kožarić, Tihomir Milovac, Alanna Heiss i Hrvoje Turković – za izložbu postavljenu u Domu HDLU-a od pristiglih je 150 prijava odabralo dvadeset i tri, pridruživši im još i petero posebno pozvanih autora. Potom su tri, po mišljenju povjerenstva, najuspjelija rada nagrađena otkupima te zajamčenim istaknutim mjestom u zbirci Muzeja suvremene umjetnosti. Osim toga, predviđena je i posebna nagrada publike koja će, posve razumljivo, biti obznanjena naknadno. Toliko o osnovnim podacima. Ono što posebno raduje svakako je više nego dobar dojam što ga cjelokupna izložba ostavlja. Zapravo, nipošto neću pretjerati ustvrdim li kako ne postoje slaba, pa čak ni osrednja ostvarenja; zastupljena su, dakle, isključivo odlična ili barem vrlo solidna! Zbog ograničenosti prostora u mogućnosti sam spomenuti tek neka od njih.

Prvu nagradu dobila je Ana Horvat za trokanalnu videoinstalaciju Prije i poslije. Umjetnica se na izrazito duhovit i ironičan način poigrava pošastima estetske kirurgije, odnosno histeričnim nastojanjima da se pod svaku cijenu postignu ili zadrže mladost i ljepota. Pacijent je u njezinoj videoinstalaciji lutka, s jasnim asocijacijama na artificijelnost i neprirodnost ljudskih tijela nad kojima su (pre)često izvršavani estetski zahvati.

Drugonagrađeni video Pismo autorice Ane Opalić donosi nam posve drukčiju poetiku. Riječ je o izrazito dojmljivu i emocijama bremenitu uratku, u cijelosti nadahnutu umjetničinom osobnom pričom. Iskrenost i posezanje za vlastitom intimom zaslužni su za začudan ugođaj što ga video uspijeva izazvati u svakog promatrača.

Zanimljiva je i trećenagrađena videoinstalacija 1001, koju potpisuje Davor Sanvincenti. Njegovi agresivni optički eksperimenti nipošto nisu tek sredstvo za postizanje ispraznih vizualnih učinaka, nego predstavljaju aktivnog čimbenika pri iskazivanju, ali i problematiziranju mogućnosti što ih pruža na ovakav način osmišljena formalno-sadržajna dijalektika.

Tanja Perišić zvučno-laserskim ambijentom posjetitelje neprestano potiče da tijelima, odnosno kretanjem, neposredno utječu na ozračje u kojemu se nalaze, a srodne karakteristike, ali realizirane na posve različit način, posjeduje i interaktivna zvučna instalacija Krug Magdalene Pederin i skupine Next Level Crew. Darko Fritz s galerijskom instalacijom 302_Moved_Temporarily, Željko Badurina s akcijom Misa za MSU i Goran Trbuljak s videoinstalacijom Wenn der Baum gefällt ist, svaki na svoj način i uz znatnu dozu humora, ukazuju pak na već notorne probleme što neprestano prate dugoočekivanu izgradnju nove zgrade Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Svakako neopravdano bilo bi ne spomenuti i začudnu dvokanalnu videoinstalaciju K 12 Zlatka Kopljara, uradak što obiluje inteligentno prezentiranom simbolikom te egzistencijalnim nabojem, a i atraktivnu prostornu instalaciju Viktora Popovića, u kojoj autor nadahnuto uspijeva uskladiti ironiju s vlastitom ekološkom sviješću. Ovdje ću završiti s nabrajanjem autora i njihovih radova, ali – kao što sam već istaknuo – zapravo i nema nezanimljivih; svaki od njih zavrijedio bi spominjanje i malu analizu, kada bi to prostor dopuštao.

T-HTnagrada@msu.hr jednostavna je revijalna izložba, ali unatoč tomu ipak znatno poticajnija od nekih ambiciozno kustoski osmišljenih projekata, primjerice, nedavno zatvorena revolucionarnog Salona mladih. Ostvarujući ovakvu suradnju s T-HT-om, v.d. ravnatelja Muzeja suvremene umjetnosti Snježana Pintarić i njezini suradnici nedvojbeno su povukli pravi potez u pravome trenutku, nakon kojega mi preostaje jedino iskreno im čestitati.

Vanja Babić