Polaganje u grob Ivana Meštrovića na dražbi u Sotheby’s 11. studenoga u Londonu

Uvijek u traganju za djelima hrvatskih umjetnika i rasutom hrvatskom baštinom, doznala sam da će u studenome u dražbovaonici Sotheby’s na dražbi europske skulpture 19. i 20. stoljeća biti i djelo Ivana Meštrovića koje je bilo skriveno od javnosti gotovo cijelo stoljeće, jer se nalazilo u privatnoj zbirci od 1915. Osjećala sam se vrlo povlaštenom kad su me ravnatelji odjela za skulpturu Alexander Kader i Eike Schmidt (također vrsni poznavatelj hrvatske renesansne umjetnosti čija mi je, ne tako davna, ekspertiza djela Ivana Duknovića bila dragocjena), pozvali u svoj ured, gdje su specijalno za mene, prije javnog izlaganja u njihovoj galeriji, postavili reljef Polaganje u grob. Tu sam u malom, intimnom prostoru osjetila svu snagu umjetnikove religiozne i svjetovne poruke. Prelazeći vrškom prstiju po površini orahova drva što je s vremenom postalo još ekspresivnije toplim tonovima koji ističu strukturu drva i dubinu reljefa, u mislima sam se približila prvoj vlasnici umjetnine, gospođi Evelyn St George, koja je Polaganje u grob kupila u spomen na tragični gubitak devetnaestogodišnjega sina koji je poginuo u prvoj bitci u Ypresu 1914.

To je djelo Evelyn St George, bogata američka nasljednica, vidjela u Muzeju Viktorije i Alberta na velikoj izložbi Ivana Meštrovića, prvoga živućeg umjetnika kojemu je muzej organizirao samostalnu izložbu. Platila ga je šesto funti, što je bio najbolje plaćeni otkup od svih njegovih djela u Londonu. Likovni su kritičari istaknuli taj reljef koji je Meštrović dovršio 1913. kao jedno od najrafiniranijih djela na izložbi, a galerija Tate kupila je drugu verziju iste teme. Reljef Polaganje u grob bio je prethodno izložen na Bijenalu u Veneciji 1914. i cedulja s te izložbe nalazi se na poleđini reljefa. Dimenzije su 90x126 cm, vrlo je dobro sačuvan, jer se sve vrijeme nalazio u istoj obitelji. Sudeći po oduševljenju mlađih britanskih povjesničara umjetnosti, među kojima je i Johanna Ward, autorica vrlo iscrpne kataloške jedinice popraćene s najviše ilustracija u katalogu dražbe, pravi je trenutak za pripremu Meštrovićeve izložbe kojom bi se obilježila stogodišnjica njegova slavnog londonskog nastupa 1915.

Nadajmo se da ovo vrlo važno djelo u Meštrovićevu opusu neće ponovno završiti u anonimnosti neke privatne zbirke, nego da će postati dostupno širokoj muzejskoj publici.

Flora Turner-Vučetić