Ivana Šenk

Ivana Šenk

Ponedjeljak, 27. listopada, glasovirskim recitalom Ivane Šenk započela je šesta sezona Glazbenog ciklusa Mladi glazbenici u Matici hrvatskoj.

Ivana Šenk polaznica je razreda prof. Tihane Ivanković u Glazbenoj školi Franje Kuhača u Osijeku. Kao stalna sudionica županijskih natjecanja i brojnih smotri usavršavala se na više majstorskih tečajeva. Nositeljica je prvih nagrada na Međunarodnom natjecanju mladih pijanista Zlatko Grgošević 2002. i 2008. Uspjeh je, između tih dviju prvih nagrada, nanizala brojnijim, ne manje važnim drugim nagradama na Hrvatskom natjecanju učenika i studenata glazbe 2003, 2005. i 2007. godine.

Recital Ivane Šenk nije stoga slučajno obilovao djelima hrvatskih skladatelja, što je za svaku pohvalu. Započeo je Neispričanom pričom, a nastavio se Vergl valcerom Davora Bobića, u inozemstvu kompozicijski osposobljena autora, sada ravnatelja Varaždinskih baroknih večeri. Nastavio se Toccatom, op. 50, br. 4 Ivane Lang, skladateljice brojnih djela za glasovir, pisanih tijekom njezina dugogodišnjeg pedagoško usmjerenog života, dvjema vrlo često izvođenim skladbama Johannesa Brahmsa, Intermezzom u A-duru, op. 118, br. 2 i Rapsodijom u g-molu, op. 79, br. 2. Recital je nastavljen Plesom barunice Frane Paraća, iz njegova baleta Carmina Krležiana (1985), koje se djelo učvrstilo u domaćem pijanističkom repertoaru.

Nakon kraće sjedeće stanke slijedila su djela Frédérica Chopina, povijesne glasoviračke osobnosti najviše razine. Bile su to dvije mazurke, a zatim je slijedila Poloneza u b-molu, op. posth., pa Nocturno u cis-molu, op. 27, br. 1.

Što reći o sviranju Ivane Šenk? Izvedbe djela naših skladatelja bila su većinom donesene gromoglasnim tonskim izrazom, tako da bi bilo dobro temeljem te primjedbe o tome razmisliti i prije no što ruke osposobljene mlade i vrlo muzikalne glasoviračice uopće priđu ovom vrlo popularnom glazbalu, gdje i leži tajna populističke opasnosti u vezi s rado slušanim instrumentom. Dakako, vrlo često izvođena i slušana djela, kao što je Rapsodija Johannesa Brahmsa, mazurki i Scherzo Frédérica Chopina, bila su donesena ljepotom kontrasta nježna i snažna udara te toplinom izraza i slušnom dopadljivošću koja svakoga može oduševiti.

Na kraju treba reći kako je pred nama, prvoga ponedjeljka u Matici hrvatskoj, bila mlada pijanistička osobnost, koja zasigurno može očekivano dosegnuti vrhunce reproduktivne umjetnosti na svojem glazbalu i još dodatno uspješno obogatiti dostignuća naše glazbene umjetnosti. To i iskreno želimo!

Zlatko Stahuljak