Hommage a Janis Joplin

Hommage a Janis Joplin

Prva ovosezonska premijera kazališta Komedija, glazbena drama Randala Mylera S ljubavlju, Janis nastala je kao hommage dugogodišnjem glazbenom i kazališnom djelovanju Zdenke Kovačiček. Prvi profesionalni angažman u kazalištu Zdenka Kovačiček imala je u rock–operi Grička vještica Metikoša, Krajača i Prohaske 1979. upravo u kazalištu Komedija, odigravši ulogu babe Urše u više od dvjesto izvedbi. Glazbena drama S ljubavlju, Janis za gospođu Kovačiček označava povratak svojoj velikoj ljubavi – kazalištu, kojim se i tijekom bogate glazbene karijere povremeno bavila. Zdenka Kovačiček u kazalište se vraća kao interpretatorica vječnih, vibrantnih i prštavih skladbi Janis Joplin, svoga glazbenog uzora.

Dramski predložak temelji se na nekoliko iznimno poznatih i snimkama dokumentiranih ključnih točaka u karijeri Janis Joplin, koje su dopunjene ulomcima istoimene knjige njezine mlađe sestre Laure. Jednostavan i ne odveć inventivan predložak. Njegov autor očito je mislio (što u predstavi i govori jedna od dviju Janis) kako glazba prelazi sve granice te je izabrao najpoznatije hitove jedine ženske zvijezde rock-glazbe šezdesetih da bi pridonijeli vrlo površnu i plitku dramskom uratku. Dokumentarizam i realizam predloška, koji obuhvaća posljednje četiri godine Janisina života, redatelj Lawrence Kiiru ipak nije u potpunosti slijedio te je, dopunama te povremenim kraćenjima teksta, pokušao predstavi dati što osobniju notu. U suradnji sa scenografom Dragutinom Brozom redatelj je scenu podijelio na dvije razine, a gornja je razina pozornica s koje Janis Joplin (Zdenka Kovačiček) i njezin bend pjevaju hitove Janis Joplin – jedne od rijetkih žena u rock-glazbi. A te su pjesme već odavno postale nezaobilaznim dijelom urbane kulture i bez njih se ne može zamisliti povijest rock’n’rolla. Janis Joplin je uz Jimija Hendrixa i Jima Morrisona postala rock-ikonom sedamdesetih. To troje glazbenika bili su nevjerojatno daroviti te su u vrlo kratku vremenu postali svjetski poznati. Sve troje umrli su u nepunih godinu dana od posljedica prekomjerne uporabe alkohola, opijata i nemogućnosti da »ispune prazninu u sebi«. Jimi Hendrix u Londonu, Janis Joplin u San Franciscu i Jim Morrison u Parizu. Slučajnost?

Potaknut željom Zdenke Kovačiček da jubilej na sceni proslavi izvodeći skladbe svog osobnog glazbenog uzora, autorski tim predstave upustio se u odavanje priznanja radu i umjetničkom talentu Janis Joplin. Zdenka Kovačiček tumači ulogu Janis Joplin danas, pjevačice koja s povišene scene gleda vlastiti život i povremeno sudjeluje replikama u njegovu odvijanju tada – potkraj šezdesetih. Ulogu mlade Janis, koja s radošću piše roditeljima o stvarima koje joj se događaju, odigrala je Marija Borić pokazavši i zavidne pjevačke mogućnosti. Novinara i osobnog prijatelja Janis Joplin interpretirao je Davor Svedružić, dok je ulogu novinarke odigrala Jasna Palić-Picukarić.

Glumačke interpretacije u cijelosti su podređene glazbenom dijelu predstave. Ipak, u malom prostoru ostavljenu glumcima te defileu kostima (Mirjana Zagorec), odnosno uspjelih pokušaja rekonstrukcije odjeće koju je Janis Joplin nosila tijekom svojih nastupa, Marija Borić svoju je viziju lika Janis uspjela približiti gledateljima. I u njezinoj se interpretaciji ponekad osjeća izvorni bunt i revolt koji je bio uzrokom da je glazba Janis Joplin, njezina energija, živost, snaga izvedbe bila toliko posebna i neponovljiva. A biografija Janis Joplin zapravo je pročišćena inačica onoga što je bijelom protestantskom Amerikancu (vaspovcu) i danas prihvatljivo. U njoj nema mnogo spominjanja njezinih mnogobrojnih ljubavnih avantura, niti je spomenuta njezina homoseksualna veza, a ni to da dobrostojeća američka obitelj skriva i dan-danas svoje tajne. I da se u uljepšanoj stvarnosti, koju očito živi Laura Joplin, ne može pronaći mnogo razumijevanja za Janisine nemire. I tako predstava, bez suvišnih pitanja, postaje zapravo koncert Zdenke Kovačiček. Koncert s previsoko postavljenim glazbenim uzorom. Jer ljubitelji glazbe Janis Joplin ne mogu njezinu interpretaciju zamijeniti drugom. To bi bio nepotreban kompromis. Ipak, u nekim je skladbama Zdenka Kovačiček, u pratnji iznimnih profesionalnih rock-glazbenika (Branko Bogunović-Pif, Tomas Krkač, Neven Mijač, Krešo Randić i Darko Krznarić) koji su tijekom cijele predstave na sceni, zadivljujućom energijom uspjela opasno se približiti svom uzoru. Ipak, uvijek postoji otegotna okolnost, a ta je da svatko rock’n’ roll, a time i glazbu Janis Joplin, doživljava vrlo osobno. Time je i estetski doživljaj predstave pitanje pristanka na kompromis. Ukoliko pristanemo, vjerojatno je da ćemo biti na dobitku.

Lidija Zozoli