Vijenac 383

Glazba, Kolumne

JAZZ AD LIBITUM

Bumbarovih 85 ljeta

JAZZ AD LIBITUM

Bumbarovih 85 ljeta


slika


U sklopu ovojesenskih zagrebačkih Međunarodnih dana jazza u maloj je dvorani Vatroslav Lisinski pola programa jedne večeri, u utorak 22. listopada, bilo ustupljeno proslavi 85. obljetnice života jednog od doajena našega jazza, Aleksandra Bubanovića. Aleksandar Saša ili Bumbar, pod kojim ga nadimkom poznaje naša jazz-scena, sin je našega glasovitog kemičara profesora Frana Bubanovića. Rođen u Zagrebu 1923, nakon temeljne srednjoškolske naobrazbe pohađa srednju glazbenu školu, a poslije i Odjel za filmsku glazbu na Chigiani, filmskoj akademiji u Sieni. Gitaru je pod utjecajem tada vrlo popularna ciganskog gitarista Djanga Reinhardta i sastava Hot Club de France počeo svirati 1936. Hospitirao je na satovima gitare kod slavnog Andreasa Segovije. S jazzom se u Zagrebu pobliže susreće učeći i surađujući s legendarnim zagrebačkim gitaristom i vokalistom Vladimirom Francetićem. Prvi je vlastiti mali jazz-sastav vodio još tijekom školskih dana, da bi početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća zasvirao u sastavu izvrsnoga violinista Aleksandra Torme te u zagrebačkom baru Apolo u ansamblima Melodija Ilice i Los Muchachos. Odmah nakon završetka Drugoga svjetskog rata ulazi u Dixieland ansambl Zlatka Černjula, koji će biti temeljem budućeg Plesnog orkestra Radija Zagreb, te u kvartet usnoga harmonikaša Branka Kralja. Deset će punih godina sve do 1958. provesti u Plesnom orkestru Radija Zagreb kad se odlučuje prijeći u slobodne filmske radnike u poduzeće Zagreb film. Tu započinje njegova karijera na polju filmske glazbe za potrebe koje gotovo uvijek angažira zagrebačke džeziste, primjerice članove nekadašnjeg Zagrebačkog jazz kvarteta za film Duška Roksandića Babilonska kula. No spomenuto djelovanje na polju filma Bubanovića ne udaljuje od jazza, pa se još i danas pamte njegovi mali sastavi, kao i sudjelovanje u velikom jazz-orkestru i malom sastavu Tomice Simovića, koji je dao nezaboravan koncert u nekadašnjoj zagrebačkoj Radničkoj komori. Mnoga će ljeta Bubanović provesti na terasi hotela Kvarner u Opatiji kao član velikoga plesnog orkestra, a prije i u postsezoni kao vođa manjeg ansambla. Tu valja spomenuti i koncert njemačkoga jazz-harfista Johnnyja Teupena u sklopu međunarodnoga programa Musik kennt keine Grenzen, s kojim je Bubanović uz pratnju kontrabasista Rajka Milosavljevića i bubnjara Silvija Glojnarića nastupio u Zagrebu. Veliku je ulogu Bubanović odigrao kao učitelj gitare, odgojivši niz izvrsnih predstavnika toga glazbala, te napose kao profesor gitare na Odjelu za jazz i zabavnu glazbu zagrebačke Glazbene škole Vatroslav Lisinski, u sklopu koje je osnovao i jamačno prvi u svijetu big band sastavljen od dvanaest gitara. Iz tog je orkestra regrutirana nekolicina danas istaknutih zagrebačkih džezista kao što su: Mario Igrec, Mate Matišić i basist Mladen Baraković. S Igrecom i Matišićem Bubanović će 1980. osnovati Hot Club Zagreb, koji njeguje stil i zvuk gypsy swinga Djanga Reinhardta. Taj je sastav dao niz uspješnih nastupa na domaćim pozornicama i festivalima jazza, kao i u Mađarskoj u Kecskemetu, Szegedu i Bekszcsabi surađujući i s istaknutim mađarskim violinistom Csabom Deseöm, te u talijanskom Palacello della Stella.

Navršivši osamdeset godina Aleksandar Bubanović povlači se iz aktivnog nastupanja prepustivši Hot Club Zagreb gitaristu Mati Matišiću, koji će sastav malo mijenjati da bi u posljednjoj verziji posegnuo za harmonikom Marijana Krajine.

Aleksandar Bubanović čovjek je široka spektra zanimanja. Uza sve navedeno autor je nekoliko knjiga raznih sadržaja i slikar nadahnut jazz-glazbom, te diskretan, ali nepogrešiv u valorizaciji razine kvalitete nekih naših glazbenika jazza, na što zbog svojih iskustava i dobi ima puno pravo. Na proslavi 85. obljetnice života u Lisinskom su mu svirali krilničar Ladislav Fidri, tenor-saksofonist Željko Kovačević, pijanist Dražen Boić, basist Mladen Baraković i bubnjar Željko Posarić, a pjevao je veteran Jimmy Stanić te za tu prigodu nezaobilazni Hot Club Zagreb. U istom je prostoru slavljenik predstavio jazz-publici nekoliko svojih slika potvrdivši i ovaj put svoje inspiracije.

Komunikativan i izvrsna sjećanja, gitarist, pedagog, skladatelj, pisac i slikar Bumbar Bubanović također je ugodan sugovornik te mu ovom prigodom želim još mnogo uspješnih ljeta.


Mladen Mazur

Vijenac 383

383 - 6. studenoga 2008. | Arhiva

Klikni za povratak