Vruće teme hladnog rata

Vruće teme hladnog rata

Predstavljanjem zagrebačke grupe EXAT 51 na vrhunski postavljenoj izložbi Modernizam u razdoblju hladnog rata: dizajn 1945–70 u Londonu potvrđeno je istaknuto mjesto hrvatskih umjetnika ne samo u europskoj nego i u svjetskoj avangardi

Muzej Viktorije i Alberta, osnovan 1852. kao prvi i najvažniji muzej primijenjene umjetnosti u svijetu, osim stalnoga postava koji se tijekom godina obogaćuje i prilagođava novim muzeološkim trendovima i niza manjih izložbi, u posljednje vrijeme organizira velike izložbe kojima predstavlja pojedino razdoblje u povijesti umjetnosti i industrijskog oblikovanja. Nakon izložbe Modernizam: dizajn za novi svijet 1919–1939, koja je održana pred dvije godine, nedavno je svečano otvorena izložba Modernizam u razdoblju hladnog rata: dizajn 1945–70.

Premda je ovo najviše politički obojena izložba koju je muzej dosad organizirao, njezini autori tijekom četiri godine priprema nisu mogli ni zamisliti da će nakon više od šezdeset godina pojam hladnoga rata postati aktualan neposredno uoči otvaranja izložbe, kada je britanski ministar vanjskih poslova David Milliband podsjetio na to razdoblje izjavom kako je na Rusiji odgovornost da ne započne novi hladni rat.

Posjetitelji izložbe imaju prilike vidjeti najrazličitije oblike života u hladnoratovskom razdoblju, kada je stvoren još jedan pojam koji se često spominje u ovom kontekstu. Winston Churchill, govoreći u Americi u ožujku 1947, upozorio je na opasnost od utjecaja Sovjetskog Saveza na Europu i slikovito opisao podjelu svijeta na dva bloka: »Od Šćećina na Baltiku do Trsta na Jadranu na kontinent je spuštena željezna zavjesa.« Cilj je izložbe prikazati kako su s jedne i druge strane željezne zavjese političke i društvene promjene utjecale na razvoj likovnih umjetnosti, dizajna, arhitekture, filma i tehnologije. Osobito je istaknut modernizam u dizajnu stvarnih i izmišljenih predmeta i objekata, koji su po mišljenju njihovih autora bili ne samo odraz tadašnjega trenutka nego i poticaj za društveni, moralni i tehnički napredak.

Osjećaj neizvjesnosti, nesigurnosti, želja za bijegom iz svakidašnjice, ali i za poboljšanjem uvjeta života i rada, provlači se kao tema svih osam segmenata izložbe pod naslovima: Tjeskoba i nada nakon rata; Regrutiranje umjetnosti; Natjecanje u modernosti; Kriza i strah; Odiseje u svemiru; Revolucija; Posljednji utopisti; Krhki planet.

Izložbeni prostor od četiri velike galerije ispunjen je s više od tristo izložaka ne samo iz vlastite zbirke nego i posuđenih iz muzeja i zbirki diljem svijeta, od Kube do Kine. Među njima su arhitektonski projekti, makete i rekonstrukcije, vespa, automobili, predmeti svakodnevne uporabe, slike i skulpture, modna zemaljska i svemirska odjeća, filmovi i primjerci tehnoloških postignuća od sofisticiranih radijskih i prvih televizijskih prijemnika do Sputnika.

Unatoč raznolikosti materijala, postav je koherentan i dinamičan, čak s dozom humora.

Već na samu početku, u prvom dijelu izložbe Tjeskoba i nada nakon rata, u posebno montiranu odjeljku pod naslovom Alternativni put, predstavljena je skupina EXAT 51. Radovi hrvatskih umjetnika već su na otvaranju pobudili pozornost publike i kritičara. Ben Lewis, autor vrlo popularne knjige Hammer&Tickle – povijest komunizma ispričana vicevima, najavio je izložbu oduševljenim, opsežnim tekstom u »Evening Standardu«, u kojemu je među iznenađenjima na izložbi ovako opisao postav EXAT-a: »Bilo je očekivano da će na izložbi biti i vitrina posvećena utjecajnoj njemačkoj školi dizajna HfG iz Ulma, koja se kao i sve njemačke akademije doima pedantno funkcionalistički. Ali tko bi mogao i pomisliti da će opsesivni kustosi nasuprot toj vitrini postaviti jednako profinjene modernističke izloške zagrebačke grupe EXAT 51, uključujući i model paviljona za Expo 1952. u Bruxellesu, koji su kustosi uspjeli pronaći nakon dvije godine traganja. Tako postavljena izložba nosi dalekosežne zaključke. U prošlosti se komunistička kulturna scena predstavljala kao siva i monolitna, gdje je svaki umjetnik služio službenoj liniji socrealizma….« Umjetnici zagrebačkog EXAT-a predstavljeni su kao istaknut primjer modernizma u doba vladavine socijalističkog realizma. Njihov manifest opisan je kao pokušaj oživljavanja duha i načela avangarde između dva svjetska rata i ujedno javno zahtijevanje slobode izraza i eksperimenta te sinteze svih umjetnosti. Projekti EXAT-a, ističu autori kataloga, stvorili su čvrste temelje za procvat uvelike slavljene kulture modernoga dizajna u tadašnjoj socijalističkoj Jugoslaviji.

U postavu je odjeljak EXAT-a obojen plavosivom bojom prilagođenom tonovima slike Ivana Picelja Kompozicija 54 i detaljima na dva kolaža i crteža (iz zbirke MSU Zagreb) za izložbu Autoput bratstva i jedinstva, autori: Picelj, Richter, Radić i Srnec, koja je održana 1950. u zagrebačkom Umjetničkom paviljonu. Izložen je i stolac od drva i kovine rađen 1952. prema projektu Vjenceslava Richtera, posuđen iz Muzeja za umjetnost i obrt, te model Richterova paviljona za svjetsku izložbu u Bruxellesu 1958. koji su izradili studenti Odsjeka za arhitekturu i urbanizam na sveučilištu u Ghentu. Egzatovci su u društvu s Le Corbusierom, Charlesom Eamesom, Picassom i Naumom Gabom, da spomenemo samo neke od umjetnika čija se djela nižu u nastavku izložbe. U takvu postavu potvrđeno je njihovo istaknuto mjesto ne samo u europskoj nego i u svjetskoj avangardi.

U segmentu Regrutiranje umjetnosti autori istražuju kako su umjetnici i dizajneri, svjesno ili nesvjesno, uvučeni u bitke hladnoga rata i koje je sve metamorfoze doživjela Picassova Golubica mira. Zanimljiva je i revalorizacija Kongresa za mir u Wroclawu 1948, na kojemu je Picasso bio prava zvijezda između pet stotina umjetnika, znanstvenika, pisaca i članova akademija diljem svijeta. Izložena je keramika koju je tom prigodom darovao muzeju u Varšavi i rubac koji je dizajnirao za Festival omladine i studenata za mir u svijetu, Berlin 1951.

Bizarno, ali istinito, u hladnom ratu kuhinja je postala poprište bitke između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza, između kapitalizma i komunizma.

Fotograf je zabilježio slavnu Kuhinjsku raspravu Hruščova i mladoga potpredsjednika Nixona, koji se prepiru na Američkoj nacionalnoj izložbi u Moskvi o tome čija je tehnologija naprednija. »Zar ne bi bilo bolje da se natječemo tko će napraviti bolji stroj za pranje rublja nego snažnije raketno oružje?« zapitao je Nixon. »To mi već imamo!« odgovorio je Hruščov.

Natjecateljski duh možda se najbolje očituje u izgradnji telekomunikacijskih tornjeva, koji se doimaju kao virtuozne konstrukcije dotad nezamislivih dimenzija. Među modelima i fotografijama raznih bizarnih projekata muzej je napravio i dojmljivu rekonstrukciju instalacije Oasis 7, koja je prvi put bila realizirana na izložbi Documenta V u Kasselu 1972. To je futuristički projekt bečkih arhitekata Haus-Rucker-Co. S visokoga stropa galerije obješen je golemi prozirni plastični mjehur s palmama i njihaljkom kao simbolima idilična ambijenta i savršene mikroklime. U takvim bi mjehurima, koji bi kružili oko zemlje, uz pomoć vrlo sofisticirane tehnologije ljudi mogli naći privremenu zaštitu od zagađenja, ali i od atomske bombe. Bio je to komentar odnosa čovjeka i prirode, plastična fantazija koja ne samo da izgleda kao mjehur od sapunice nego poput njega može svakoga trenutka prsnuti. Opomena o opasnosti u kojoj se nalazi naš planet i poruka na kraju izložbe, da su arhitekti i dizajneri iz razdoblja hladnog rata uočili probleme za koje će, nadajmo se, rješenja naći naši suvremenici.

Autorica izložbe kustosica Jane Pavitt okupila je tim od dvanaest uglednih stručnjaka, koji su napisali izvanredno zanimljiv, koristan, iscrpan i dobro dokumentiran katalog. Objavljene su i knjige Davida Crowleyja Posters of the Cold War i Jane Pavitt Fear and Fashion in the Cold War te organiziran niz predavanja i seminara.

Britanski tiskani i elektronski mediji objavili su opširne vrlo pohvalne prikaze i dodijelili izložbi najvišu ocjenu od pet zvjezdica.

Izložba će nakon Londona biti prikazana u Italiji u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti MART u Roveretu, a potkraj sljedeće godine u Nacionalnoj galeriji u Vilniusu.

www.vam.ac.uk

Flora Turner Vučetić