Vatromet pozitivne energije

Vatromet pozitivne energije

Zagreb je napokon dobio vrhunski kvalitativno ujednačen glazbeni festival dostojan svjetskih metropola. Zahvaljujući skladnu umjetničko-organizacijskom paru, umjetničkoj voditeljici Susanni Yoko Henkel i ravnatelju Daliju Despotu iz tvrtke Moto musica: more paprika, u Hrvatskom glazbenom zavodu na četiri tematsko zaokružene večeri moglo se doživjeti muziciranje sedamnaestoro odličnih glazbenika iz devet zemalja svijeta. Tako je i ove godine u sunčanu jesen inače nedojmljiva fasada povijesne palače u Gundulićevoj ulici zasjala šarenim reflektorima, zastavama i plakatima te dala zoran primjer kako bi se trebalo promovirati kulturne manifestacije u gradu. Ulica je oživjela i dvorani je novim izgledom i uzbudljivim sadržajima vraćen sjaj iz minulih epoha. Festival je koncipiran po uzoru na priredbu sličnoga profila Rachlin&Friends u Dubrovniku; razlika je samo u tome što njemačko-japanska violinistica Susanna Yoko Henkel otprije četiri godine živi u Zagrebu i svojim prijateljima iz svijeta time želi predstaviti svoj novi grad u toplim jesenskim bojama. Osim što je u kratku roku odlično svladala hrvatski jezik, podarivši Zagrepčanima festival svjetskoga kalibra, pokazala je koliko joj je stalo asimilirati se u novu sredinu, nastavljajući se na ponajbolju tradiciju Zagreba kao važne kulturne metropole. Pritom ustrajava na sudjelovanju najboljih hrvatskih glazbenika iz svijeta, tako da u užu ekipu sudionika već treću godinu smješta violončelisticu Moniku Leskovar i kontrabasista Božu Paradžika. Tu su i stari miljenici zagrebačke publike, kao što su nekadašnje čudo od djeteta, a danas jedan od najboljih violinista svijeta Stefan Milenkovich, te svestrani violončelist i skladatelj Giovanni Sollima, koji je studirao kod dvojice snažnih osobnosti hrvatske glazbe, Antonija Janigra i Milka Kelemena. Otvaranje nazvano Bečka noć u Mozartovu Kvartetu u D-duru iskazalo je pune kvalitete nebeskoga zvuka srebreno-bakrene flaute Švicarca Brune Grossija (prvi flautist Orchestra della Svizzera italiana iz Lugana), a u Schubertovu velebnom Gudačkom kvintetu u C-duru ostvario vatromet pozitivne energije petero usklađenih gudača – individualaca. Ruska je noć u četvrtak donijela zanimljivu kombinaciju povezanih skladateljskih idioma: od groteskno-militantnih stavaka za trio iz glazbenoscenskog djela Priča o vojniku Igora Stravinskog, preko neoklasično-impresionističkog Trija Tatjane Nikolajeve, sve do rijetko izvođenih Stavaka za gudački oktet njezina prijatelja i uzora Dmitrija Šostakoviča. Večer je završila strastveno-romantičnim Klavirskim triom u a-molu Petra Iljiča Čajkovskog, u kojem su svojim stopljenim gudalima slušatelje obgrlile Susanna Yoko Henkel i Monika Leskovar uz snažnu pijanističku gestu Britanca Iana Fountaina, inače profesora klavira na Kraljevskoj glazbenoj akademiji u Londonu. Kontakt s novijim skladateljskim idiomom ostvaren je na početku treće, Njemačke noći, uz virtuozni profinjeni dijalog šestero glazbenika u hrvatskoj praizvedbi glazbe Hannsa Eislera pisane za eksperimentalni film Kiša Jorisa Ivensa. Mlađahni violinist Michael Barenboim (sin velikog dirigenta Daniela Barenboima) i japanska violistica Tomoko Akasaka bili su mladenačka protuteža zrelim profesionalkama, američkoj violončelistici kineskih korijena Eleni Cheah i letonskoj pijanistici Diani Ketler u Schumannovu Klavirskom kvartetu, op. 47. Pravi kuriozitet programa bio je repertoarni Gudački oktet u Es-duru Felixa Mendelssohna izveden u stojećem položaju solističkih manira svih glazbenika osim violončelistice Elene Cheah, smještene na povišenom pijedestalu, s podebljanim basovskim frekvencijama u kontrabasu Bože Paradžika koji je virtuozno izveo dionicu drugog violončela. Sjajno treće izdanje Festivala završilo je u subotu, 18. listopada, programom Francuska noć, za koju se doslovno tražila karta više, iako su i sve prethodne večeri ispunile dvoranu. U prvom su dijelu u intimnom ozračju izvedena tri sonatna djela 20. stoljeća, koja su tipično francuskom paletom izražaja i boja istaknuli posebne kvalitete izvođača. Izraelski klarinetist Chen Halevi oblim je tonom uz prilagođen zvuk klavira pod prstima Diane Ketler izveo posljednje djelo Francisa Poulenca, Sonatu za klarinet i klavir. Prava atrakcija večeri bio je ponovno Božo Paradžik, koji je uz pratnju naše pijanistice Petre Gilming još jednom iznenadio mogućnostima svojega instrumenta i pokazao da mu nije stran ni gipki jazz-idiom u Ariji i Rondu Alfreda Désenclosa. Umjetnička voditeljica Festivala, violinistica Susanna Yoko Henkel, zaključila je blok meditativnom interpretacijom Debussyjeve Sonate za violinu i klavir uz nebeske zvukove koje je iz tipaka izvlačio Ian Fountain. Prava svečanost zvukovlja, glazbenih boja i oblika, nastupila je nakon stanke, u omiljenom evergreenu Karneval životinja Camillea Saint-Saënsa u kojemu je svaki od jedanaestero instrumentalista dobio svoju ulogu u živopisnom bestijariju u koji autor smješta i pijaniste. Uživljenu svirku, duhovitu ilustrativnost i dobru zabavu na sceni i u gledalištu raspirivao je duhoviti tekst njemačkoga pjesnika Loriota, koji je izvrsno na hrvatski preveo Sead Muhamedagić, a uz ironičan odmak pripovijedao glumac Dragan Despot. Nakon urnebesna oduševljenja publike, glazbenici su ponovili završni stavak uz simpatično naizmjenično poskakivanje sa stolaca u ritmu glazbe. Uslijedile su dugotrajne ovacije publike na nogama, koje će odjekivati u pamćenju mnogih što s nestrpljenjem očekuju novu avanturu idućega Zagrebačkog međunarodnog festivala komorne glazbe nadimka zagreb kom 4.

Jana Haluza