Teatrologija držićijane

»Republika«, mjesečnik za književnost, umjetnost i društvo, DHK / Školska knjiga, ur. Ante Stamać, godište LXIV, Zagreb, broj 7/8, srpanj/kolovoz 2008.

Teatrologija držićijane

Mjesečnik za književnost, umjetnost i društvo »Republika«, kao mjesečnik za književnost, umjetnost i javni život, izlazi od 1945, kada su mu prvi urednici Miroslav Krleža, Vjekoslav Kaleb, Joža Horvat, a od 2002. tu dužnost preuzima Ante Stamać. Dvobroj 7/8 za glavnu temu bira Marina Držića, u povodu 500. godišnjice njegova rođenja, o čemu uz glavnog urednika tekstove prilažu Pero Kvrgić, Matko Sršen, Luko Paljetak, Antun Pavešković i Ivan Grljušić. Stamać se kritički osvrće na višejezično izdanje Dunda Maroja urednika Luke Paljetka, a Luko Paljetak prinosi svoju dramu Marin versus Marin. O etičnosti u Držićevim djelima progovara Antun Pavešković, Grljušić promišlja o srži komičnoga te vještu Držićevu nadilaženju tipiziranog i banalnog, dok Pero Kvrgić iznosi vlastite intenzivne doživljaje pri susretu s Držićevim djelima – od gledanja preko čitanja do igranja. Matko Sršen pak promišlja o Držićevu Pomet-teatru u svjetlu otkrića prvotiska Tirene u milanskoj biblioteci, što u pitanje dovodi kako dosadašnje teorije o Držićevu kazališnom djelovanju tako i čitavu teatrologiju držićijane. Držićeve drame, naime, mahom su izvođene na otvorenim gradskim prostorima, pri čemu je izgled čitava grada pridonosio scenskoj izvedbi, ili u prostranim palačama imućnijih građana na svadbenim svečanostima. Izvodile su ih amaterske kazališne družine različitih društvenih slojeva i dobnih skupina – Njarnjasi, Gardzarija, Od Bidzara i Pomet-družina (prvi Držićev komediografski nastup u javnosti 1548. upravo je onaj Pomet-družine, koji prikazuje komediju Pomet pred Kneževim dvorom).

Obilježavanjem vrijedne obljetnice »Republika« se pridružila svim ostalim hrvatskim ustanovama koje su priredile prigodne manifestacije (znanstvene skupove, publikacije, predstave).

Među ostalim tekstovima istaknuti treba uvodni Mladena Planinca o mitologemima sebstva, podnaslovljenima kao Ekscesivna fascinacija izopćenim fenomenima: etnografski nadrealizam i promišljanja o umjetnosti i prostoru Martina Heideggera, ali i po dvije kratke priče Josipa Sanka Rabara i Dorte Jagić.

Katarina Marić