Suvremena slovenska proza

Suvremena slovenska proza

Utemeljen 1969, časopis za književnost, kulturu i znanost »Riječi« objavio je novi, obljetnički broj. Na gotovo tristo stranica donosi niz tekstova zanimljivih književnoj čitalačkoj publici. Tema broja, uvid u suvremenu slovensku prozu, govori što se zbilo sa slovenskom prozom nakon osamostaljenja, kako je odgovorila na impulse suvremenosti, u kolikoj ju je mjeri određivao nasljedni zapis, o različitim tonalitetima autorskih poetika, s nespornim karakterističnim obratom prema realnosti. Odabrano je pet reprezentativnih imena mlađe i srednje generacije – Andrej Blatnik, Aleš Čar, Nejc Gazvoda, Feri Lainšček i Andrej E. Skubic. Posebnom se pak zanimljivošću ističe ogled o medijima, znakovima, porukama i kodovima o kojima piše Žarko Paić, polazeći od postavke da suvremeno doba jest medijsko doba. Paić propitkuje kraj povijesti medija – prema informacijskom ili telematskom društvu; iznosi aporije digitalnoga humanizma kanadskog teoretičara engleske književnosti Herberta Marshalla McLuhana – jednog od najvažnijih utemeljitelja teorije medija; piše o genealogiji medija – od informacije do komunikacije; potom o češko-brazilskom filozofu, komunikologu, teoretičaru medija i kulture Vilému Flusseru te komunikologiji kao medijskoj teoriji kulture; baš kao i o mediologiji i njezinim subjektima. Uz stalne rubrike Kritike, Proze, Poezije, Drame, Razgovora, Slikarstva, Tribine i Retrovizora (u kojem Branimir Donat progovara o časopisima Antuna Branka Šimića), posebno treba istaknuti tekst Vlaste Markasović o prozi Ive Brešana odnosno preneseni ulomak iz autorova pikarskog romana Ništa svetom, kao i članak Gorana Rema o pjesništvu Branka Čegeca te također prenesene autorove Zapise iz pustog jezika.

Katarina Marić