Prvi mačići hrvatske glazbe u Berlinu

Između 24. rujna i 5. listopada trajao je Prvi festival hrvatske glazbe u Berlinu u organizaciji Muzičkog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb

Prvi mačići hrvatske glazbe u Berlinu

Muzički informativni centar pod vodstvom muzikologa Davora Merkaša omogućio je berlinskoj publici da zaviri u dio bogate riznice glazbe u Hrvatskoj. Prvi festival hrvatske glazbe kroz šest je koncertnih programa u deset dana u različitim berlinskim prostorima prema njegovu izboru predstavio dio hrvatske izvođačke i skladateljske produkcije. Festival je stvoren prema modelu već etablirana Festivala hrvatske glazbe u Beču, koji se četvrti put održava ovih dana (12. listopada – 18. studenoga 2008), od kojeg je baštinio i koncept i misiju – želju da se hrvatska glazba sustavno prezentira u svim svojim stilovima, žanrovima i vrstama, od klasične, preko izvorne tradicionalne pa sve do jazz-glazbe u interpretaciji vrhunskih glazbenika u prestižnim koncertnim prostorima grada.

No, dok je Beč zemljopisno, povijesno i kulturološki nama bliskiji, njemačka prijestolnica koja je trenutačno najmoćnije središte klasične glazbe u svijetu gotovo da dosad nije imala nikakve veze s hrvatskim glazbenim bićem. Merkašu je od strateške pomoći na terenu bilo Veleposlanstvo RH u Berlinu i koncertne agencije pojedinih prostora, a za pilot-projekt te iznimne promidžbe zemlje i njezine kulture u ovom važnom svjetskom kulturnom lijevku trebalo je ipak odabrati njezinu crčme de la crčme.

Pohvalna je inicijativa da se prigoda iskoristi za koncertno predstavljanje dvoje mladih hrvatskih glazbenika koji studiraju i žive u Berlinu: priliku za koncert dobili su naša najbolja violončelistica Monika Leskovar i njezin mlađi kolega saksofonist i skladatelj Mateo Granić, koji je uz zagrebačku pijanisticu Kristinu Bjelopavlović održao solistički recital u Schwartzsche Villi. Kriterij zanimljivosti i ulogu političke rehabilitacije Hrvatske u židovskoj zajednici Berlina nakon Drugoga svjetskog rata ispunio je program židovskih skladatelja na recitalu pijanistice Tamare Jurkić Sviben u centru Judaicum. Ona je uz veliko iznenađenje i oduševljenje publike otvorila festival klavirskim djelima Alfija Kabilja, Brune Bjelinskog i Ivane Lang te dvojice nepoznatih Hrvata židovskoga podrijetla koji su 1941. izgubili život i gotovo pali u zaborav: Žige Hirschlera i Roberta Herzla. Manje su sretan izbor bili koncert Zagrebačkog kvarteta u poznatom baroknom dvorcu Charlottenburgu i večer na orguljama Katedrale Svete Hedwige u središtu grada, pod prstima Marija Perestegija, koji su bez većeg odjeka izravno odrazili sivu svakodnevicu hrvatskoga glazbenog života. Nasuprot tomu, kao najbolji izbor izvan stroga okvira klasične glazbene ponude pokazao se izvrsni Matija Dedić Trio, koji je u sastavu Matija Dedić, klavir, Mladen Baraković, kontrabas i Borna Šercar, udaraljke, zagrijao čuveni berlinski B-Flat Jazzclub i s njegovim vodstvom započeo pregovore o dugoročnoj suradnji. Na posljednjem se koncertu u popunjenoj Francuskoj katedrali (Franzoesischen Dom) nasuprot njezinoj blizanki Njemačkoj katedrali, koje na najljepšem trgu u srcu grada (Gendarmenmarkt) okružuju velebni berlinski Konzerthaus, ponudilo doista ono najbolje. Sjajna violončelistica Monika Leskovar, kojoj je Berlin već godinama drugi dom, nadahnuto je izvela ljupki Koncert za violončelo i orkestar Carla Philippa Stamitza. Njezina je uživljena interpretativna gesta nadahnula Hrvatski komorni orkestar i dirigenta Berislava Šipuša na lepršavu razigranost Haydnove simfonije Merkur u završnici večeri, s ponovljenim trećim stavkom (Menuet) u dodatku. Hrvatska djela u prvom dijelu programa, Horvatov Notturno i Jarnovićev 4. koncert s violinisticom Mojcom Ramušćak Stetencu nisu bili baš najbolji izbor za festival koji zaslužuje antologijske naslove. Hrvatski komorni orkestar kao ad hoc okupljen ansambl daleko je od najboljeg orkestralnog tijela koje Hrvatska može ponuditi i Berlinci koji su se našli na njegovu koncertu mogli su steći krivi dojam o hrvatskoj razini orkestralnog muziciranja. Berlin je ipak grad koji udomljuje tri najvažnija svjetska orkestra, Berlinsku filharmoniju pod vodstvom Sir Simona Rattlea, Staatskapelle Berlin pod vodstvom Daniela Barenboima i Deutsche Symphonie Orchester pod vostvom Inga Metzmachera te je na njegovoj sceni uopće teško konkurirati orkestralnim programima. Prvi mačići hrvatskoga glazbovanja u Berlinu tako su završili u vodi nedovoljno pažljiva izbora i nedovoljne financijske potpore državnih ustanova.

Jana Haluza