Pred publikom od dvadesetak ljudi

Pred publikom od dvadesetak ljudi

Šezdeseti jubilarni Buchmesse, međunarodni sajam knjiga u Frankfurtu na Majni, (15–19. listopada) stagnira na visokoj razini s oko 7.400 izlagača na čijim će štandovima biti predstavljeno oko 400.000 naslova. Najveći broj izlagača iz oko sto zemalja došlo je iz Njemačke (3.337), zatim iz Velike Britanije (834) i Sjedinjenih Država (662). Na jednostavnom i dojmljivom hrvatskom štandu izložila su 24 nakladnika s posebnim odjeljkom istarskih izdavača. Brojke su po prilici na razini prošlogodišnje rekordne ponude. Na sajamskom prostoru bilo je organizirano više od 400 priredbi, od čega je više od polovice posvećeno digitalizaciji.

Zemlja gošća Turska došla je u Frankfurt s više od 150 nakladnika, a o njoj se raspravljalo na oko 400 foruma. Bio je tu i turski predsjednik Abdullah Gül sa suprugom s islamskim rupcem na glavi kakvi su zabranjeni u turskim i njemačkim javnim ustanovama. Dok je Gül hvalio napredak demokratizacije u svojoj zemlji, turski nobelovac Orhan Pamuk naglasio je nedostatak slobode mišljenja i izražavanja, no obojica su, kako su zapazili njemački mediji, izmjenjivali smiješke.

Budući da su knjige na Buchmesse pale znatno ispod pedeset posto izložaka, a od naslova tek tridesetak posto otpada na beletristiku, Sajam knjiga nije više pretežito sastajalište ljudi iz lijepe književnosti, kako se u Hrvatskoj starinski i idealistički misli, nego skup komercijalista, literarnih agenata i tvorničara medijskih sredstava svih vrsta. I knjiga je ušla u elektroničko razdoblje s pojavom e-booka, oruđa za čitanje čitavih biblioteka, dok je pojedine stranice moguće opremiti i magarećim ušima. (Kakva romantika!) Nakladnici tvrde da je to budućnost.

Na Sajmu su se pojavili istaknuti uzvanici iz politike i kulture, a najviše su upali u oči književnici Pamuk, Paolo Coehlo i Günter Grass. Bio je tu i njemački predsjednik Horst Köhler, ali i bivši sovjetski vođa Mihail Gorbačov, vrlo popularan u Njemačkoj i omražen u Rusiji. Brazilac Coehlo može se podičiti nakladama svojih knjiga koje sežu po broju primjeraka gotovo do Biblije. Deset milijuna prodanih knjiga! Je li on zbog toga manje umjetnik od onih s manjim nakladama i dubljim literarnim sadržajima, pitanje je na koje je teško odgovoriti jer, kako se čini, sve više nestaju granice između ozbiljne i zabavne književnosti.

Hrvatski nastup u Frankfurtu, nažalost, bio je opterećen suvišnim nesporazumima poradi nedolaska četvero od petorice književnika, što je izazvalu medijsku buru velikih razmjera. No neka nam to opiše predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara Valter Lisica: »Ma nisu to bili nikakvi nesporazumi, nastala je mala medijska halabuka oko autora koji fizički nisu mogli doći na Sajam jer su bili spriječeni drugim obvezama, a njihova matična društva koja su ih predložila nisu ih ranije konzultirala da će ih predložiti, a kad smo ih mi onda odabrali kao sudionike putovanja, od njih smo čuli da će u to vrijeme biti spriječeni doći u Frankfurt. Ovo je Sajam nakladnika i mi već po stoti put ponavljamo da su ovdje u prvom planu nakladnici. Ovdje je gro svjetske trgovine autorskim pravima i naši nakladnici su došli ove godine u rekordnom broju, njih 44, upravo s tim zadatkom i s tom nakanom. Naravno da bi bilo lijepo da su ovdje i naši pisci i da bi bilo izvrsno da uz sve knjige koje ovdje predstavljamo budu i naši autori. Međutim, dogodilo se ono što se dogodilo. Te će knjige ionako biti predstavljene na Sajmu, prezentirat će ih njihovi urednici ili neki drugi predstavljači. Sve su te knjige predstavljene u katalogu na dva jezika, a katalog ide na sve relevantne adrese, tako da će informacija što mi ove godine nudimo doći na sva prava mjesta.«

Ovo objašnjenje doima se uvjerljivo, ali očito ga nisu prihvatili hrvatski mediji i u još većoj mjeri neki velikani, koji su htjeli doći u Frankfurt, a nisu ih predložili njihovi književni cehovi i zbog toga nisu bili u izboru organizatora. Pozvani romanopisac Mirko Kovač, primjerice, nije došao jer je u Sarajevu u to doba primao počast člana Akademije nauka i umjetnosti BiH, pjesnik Luko Paljetak, koji je trebao nastupiti kao izdavač djela Marina Držića, ne putuje zrakoplovom, književnica Sanja Lovrenčić odbila je putovanje jer je kasno saznala za to (?), a pjesnik se i prevoditelj Mate Maras razbolio. Slučajnost ili tipična hrvatska neorganiziranost?

Možda bi trebalo razmišljati o potpunom preoblikovanju hrvatskoga nastupa na Buchmesse. Pripreme za iduće gostovanje u Frankfurtu trebale bi započeti već u siječnju iduće godine. Sve bi trebalo biti gotovo najkasnije do kraja svibnja. Ne vidimo velika smisla u prezentiranju knjiga i autora na hrvatskom štandu, na hrvatskom jeziku, pred hrvatskom publikom od dvadesetak ljudi.

Na Buchmesse u Frankfurtu kao predstavnik Hrvatske bio je ne samo potpisnik ovih redaka (odbijam takvu oznaku, ali što mi koristi) nego i neki drugi kao Daniel Načinović i Drago Orlić, obojica ne čisti pisci, dakle umjetnici i izvan pisane riječi, kao i Mile Stojić, hrvatski književnik iz Bosne i Hercegovine; bili su tu, što je najvažnije, izdavači i poslovni ljudi. Nažalost, hrvatskim medijima bio je zanimljiviji onaj koji je došao (moja malenkost), a ne oni koji nisu došli, a neki su mogli doći. Osim Hrvatske televizije ni jedan hrvatski medij nije sa mnom razgovarao kako bih mogao objasniti svoju tjeskobu nastalu nakon otkazivanja hrvatskih književnih zvijezda, za koje u velikom svijetu malotko zna, što, dakako, ne umanjuje vrijednost njihova stvaralaštva. Hrvatsko novinstvo ponovno je potvrdilo svoju neprofesionalnost.

Na kraju treba spomenuti da je AMAC, Društvo bivših studenata i prijatelja Zagrebačkog sveučilišta, obnovilo praksu nastupa na hrvatskom štandu u Frankfurtu, ovaj put predstavivši znanstvena i književna djela Siniše Kušića (Gojko Borić) Marijane Erstić i Irene Vrkljan (Marija Dragica Anderle) i Stjepana Šuleka s moderacijom Marije Dragice Anderle. Rad na hrvatskom štandu bio je neko vrijeme otežan bučnim nastupima u srpskom izložbenom prostoru u neposrednoj blizini na kojemu kao da se htjelo nadoknaditi tišinu nastalu prošlogodišnjim izostankom, pa se recitiralo i sviralo kao na seoskom vašaru. Srpska znanica prišapnula mi je da smo dobro i prošli jer Prekodrinci nisu donijeli gusle.

Gojko Borić