Fragmenti svakodnevnoga, prikazivanje općeg

Fragmenti svakodnevnoga, prikazivanje općeg

Remetinečka galerija proteklih je nekoliko mjeseci bila mjesto održavanja niza uspješnih grafičkih izložbi zahvaljujući kojima se sve više prepoznaje kao referentno mjesto za predstavljanje grafičkoga medija. Izložbom zagrebačke umjetnice Renate Ladović Meštrović (1971) nastavljena je tendencija upoznavanja polaznica poslijediplomskog specijalističkog studija grafike na Akademiji likovnih umjetnosti, kojih rad karakterizira ozbiljan pristup mediju te poigravanje s grafikom na tehničkoj i ikoničkoj razini. Fragmentiranje, kombiniranje i sekvencijalno prikazivanje istih motiva nalazi se u središtu interesa umjetnice koja se na prvoj samostalnoj izložbi nakon pet godina predstavila dvjema naizgled potpuno različitim vrstama radova – stotinama digitalnih fotografija nevažnih motiva i trima grafičkim instalacijama.

Ciklus Kućni dnevnik sastoji se od amaterskih snimaka fragmenata svakodnevice i svojevrsna je autobiografska fotografska naracija. Kako je sugerirano naslovom, riječ je o vizualnom dnevniku kojim umjetnica fotografijom dokumentira nevažne i banalne predmete koji je okružuju – dječje crteže, hranu, detalje životnoga prostora, biljke itd. Fotografije su nastajale tijekom nekoliko godina u kojima se autorica nije bavila umjetničkim radom i nisu bile zamišljane kao potencijalni izlošci. Odlikuje ih spontanost, nema opterećenosti pravilima kompozicije, tehničkom kvalitetom i dorađenošću snimaka ili značenjem koje bi bilo utkano u pojedini prizor. U galerijskom su prostoru pojedinačne fotografije bile izložene u trima četvornim poljima podijeljenim u redove, te se takvim postavom posredno sugeriralo čitanje dnevnika. Pritom je ritam čitanja rada bio vizualno dinamiziran prikazivanjem istih motiva (sjena, biljaka, predmeta) iz različitih udaljenosti i rakursa. Fotografije su u početku nastajale kao dokumentacija detalja koji su umjetnicu zaintrigirali na oblikovnoj razini, a njihovim je naknadnim povezivanjem u ciklus stvorena zanimljiva konstelacija motiva u kojima se uočava fizička odsutnost čovjeka. Iako je odsutan unutar granica kadra, on je posredno, putem tragova svoje prisutnosti, očigledan u svakoj pojedinoj fotografiji koja funkcionira kao fragment, bilješka svakodnevne egzistencije umjetnice i njezine obitelji.

Dok je Kućni dnevnik nastajao spontano i neopterećeno, dotle se u osnovi izloženih grafičkih instalacija Crpljenje 1 2 3 nalazi pomno promišljanje i studiranje medija, istraživanje mogućnosti koje proizlaze iz kombiniranja tehnika dubokoga tiska i sitotiska, ali i crpljenje potencijala utkanih u oblike koji već godinama čine autoričin osobni vizualni inventar (npr. zemljopisna karta koja je nerijetko podloga drugim motivima). U osnovi izloženih grafičkih instalacija nalazi se manipuliranje s fondom istih apstraktnih i figurativnih motiva – rastera točaka, mreža linija, jednobojnih ploha, vlastitoga skvrčena lika svedena na obrise koji pluta u dvodimenzionalnom ambijentu / kaosu znakova – s kojima se poigrava na oblikovnoj, ali i na značenjskoj razini. Doživljavajući grafiku kao pogodan medij za ispitivanje i istraživanje vizualne slojevitosti slike umjetnica kombiniranjem istih oblika stvara naizgled vrlo slične, ali ipak različite sklopove. Polazeći od starih (sebi svojstvenih) motiva, autorica njihovim ponavljanjem, gomilanjem i kombiniranjem stvara dinamičnu cjelinu te na značenjskoj razini nastoji apsolvirati i iscrpsti mogućnosti utkane u njoj poznat registar vizualnih znakova. Iako su Kućni dnevnik i Crpljenje 1 2 3 na prvi pogled potpuno različiti, povezuje ih sličan koncept te želja da se fragmentima pojedinačnoga zahvati atmosfera općeg.

Lovorka Magaš