Cirkusarije na Festivalu novoga cirkusa

Cirkusarije na Festivalu novoga cirkusa

Hrvatska kulturna javnost već godinama pristaje na nasilne ispade Zlatka Viteza, na svojatanje javnoga kazališta, zabranjivanje ulaska pojedinim kritičarima u kazališne prostore, neumjesno vrijeđanje i verbalno oskvrnjivanje njihova rada, cenzuru mišljenja interveniranjem u rad uredništva i pozivanjem na strukture političke moći. Budući da je opće pravilo hrvatske ne/kulture udariti šakom o stol pa tko jači taj tlači, uopće ne čudi novi Vitezov izgred u povodu otvaranja 4. festivala novoga cirkusa i međunarodne premijere predstave Slobodožder (Libertivore) istoimene francusko-američke skupine. Naime, kršeći sve uvjete ugovora s Festivalom novoga cirkusa, Zlatko Vitez urlajući i vrijeđajući i izvođače i ravnatelja festivala samovoljno im je odlučio uskratiti prethodno dogovoreni prostor. Vitez u Histrionskom domu nadasve slijedi geslo moja kućica, moja slobodica, pritom očito brkajući pojmove vlasništva i slobodice. U obnovu Histrionskoga doma uložili su svi porezno sposobni građani Hrvatske, dakle nije riječ o privatnoj kući, zgradi, nastambi, što li već, te bi takvo samovoljno prisvajanje javnih prostora u normalno uređenim društvima naišlo na primjerene sankcije. No, to je ipak daleko od hrvatske stvarnosti, u kojoj je normalno da se iz dvorana istjeruju neovisne skupine i gostujuće predstave, iako je njima, upravo kao i Glumačkoj družini Histrion, Histrionski dom namijenjen. Također je normalno da nasilne činove smiruju predstavnici Gradskoga ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba te Ministarstva kulture, a odgovornoga za taj čin ni na koji način ne kažnjavaju. U četiri godine postojanja Festivala novoga cirkusa ovo je već drugi nasilni čin. Prošle je godine, podsjetimo se, hrvatski glumac i tada predavač na Akademiji dramske umjetnosti Angel Palašev pljusnuo festivalskoga volontera koji je kontrolirao karte pri ulazu, bahateći se da njemu ulaznica, s obzirom na njegovu veličinu, nije potrebna. Ne poznavajući distinkciju klaunerije i klaunarije te omalovažavajući svaku umjetničku poetiku različitu od samorazumljiva i ukorijenjena dramskog kazališta, moguće je da ti izgrednici u svojim činovima vide prinos razvoju novoga cirkusa.

Izvan hrvatskih prostora novi je cirkus (cirque nouveau) cijenjena izvedbena disciplina, a nekorištenje životinja u novocirkuskim točkama nije jedina njegova odlika. Kao umjetnička disciplina razvoj započinje 1970-ih u Francuskoj, Australiji, na zapadnoj obali SAD i Velikoj Britaniji, a danas su uobičajene i profesionalne visoke cirkuske škole (akademije). Novi cirkus i dalje nastoji zabaviti publiku, polažući velik dio umjetničkoga angažmana na estetiku predstave. U odnosu na tradicionalni cirkus akrobatske, ekvilibrističke, žonglerske i druge cirkuske vještine u novom se cirkusu dramaturški, koreografski i režijski povezuju u smislenu cjelinu. Novi cirkus uključuje u svoju domenu i plesne tehnike i performans i dramsku riječ, a otvoren je i videoumjetnosti i drugim umjetničkim disciplinama. Glazba skladana namjenski za te predstave često se uživo izvodi. Na temelju tih osnovnih karakteristika novoga cirkusa vidi se da je novi cirkus prava hibridna umjetnička disciplina, u kojoj je potrebno ovladati mnogim izvedbenim disciplinama.

Festival novoga cirkusa i njegov organizator Mala performerska scena članice su mreže Circostrada te osim pojedinačnih interesa preuzimaju odgovornost za razvoj te umjetnosti i umjetničke suradnje u međunarodnom kontekstu. Ovogodišnji Festival novoga cirkusa tematski se usredotočuje na predstave koje problematiziraju intimu i osobne ispovijedi. Prethodnih godina Festival je više bio okrenut spektaklu, a ove se posvećuje intimnim proživljavanjima autora predstava. Predstava Slobodožder, čiji će se izvođači, prema njihovim riječima zahvale na poklonu, dugo sjećati neugodnih i nesvakidašnjih ispada ravnatelja Histrionskoga doma, ipak je izvedena uz dodatne napore umjetnika da scenu postave u znatno kraćem roku. Slobodožder instituciju braka odmjerava plesnim i zračnim cirkuskim tehnikama te rock-koncertom. Bračni i umjetnički par Fanny Soriano i Jules Beckman autobiografski potkrepljujući građu predstave kritički analiziraju vlastiti odnos, a potom i stereotipe muško-ženskih odnosa općenito. Tu je dvojnost dvojac nagovijestio odmah na početku, izgovarajući rečenice i na francuskom i na engleskom jeziku. Zanimljivo je da se obama jezicima, bilo da je riječ o stvarnim jezicima ili o jezicima na prenesenoj razini, odnosno o muškom i ženskom gledištu, govori o istim stvarima gotovo na isti način. Do poteškoća u komunikaciji dolazi krivom interpretacijom jezične građe izgovorene na tuđem jeziku. Scena je i scenografski podijeljena na mušku i žensku stranu, muška se od ženske prepoznaje po gomili neuredno nabačene odjeće i drugih muških potrepština. Dok se muški dio dvojca posvećuje predstavljanju i zabavljanju publike pjevanjem, ženski se usmjerava minucioznu i predanu, počesto introvertnu radu. Ženskom stranom scene prevladava viseći rekvizit u obliku suhe grane svezane o uže na kojem izvođačica virtuozno izvodi pojedine figure. Estetici pokreta uvelike pridonosi dizajn svjetla (Thierry Capéran). Kako u pristupu izvedbi, tako i u zajedničkom životu, kako pokazuje predstava, valja pristati na kompromis, ovdje konkretno iz ljubavi za njezino očuvanje. Predstava Preljev (Déversoir) kanadske umjetnice Angele Laurier progovara o obiteljskim mentalnim bolestima. U radu se koristi videosnimkama i performansom označenim deformiranim tijelom. Video služi kao medij putem kojeg njezin otac uspijeva iznijeti traumu vlastite bolesti – depresije. Nakon što je u mladosti podvrgnut elektrošokovima, zasniva obitelj s devetero djece. Njegovu sinu Dominiqueu u istoj je dobi utvrđena shizofrenija te se otac i u njegovu slučaju odlučuje na elektrošokove. Ponavljanjem tjelesno zahtjevnih vježbi putem tjelesnog izobličavanja Angela Laurier nastoji prelomiti duševna stanja oca i brata i svojom se normativnošću uklopiti u društveno neprilagođenu obitelj. U nastavku programa očekuju nas još tri predstave. Cirkus kurioziteta francuske skupine Makadam Kanibal okreće se kontroli bola i tjelesnih granica kao što su stezanje ili probadanje kože kirurškim iglama. Australska skupina Acrobat predstavom Manje, oskudnije, jeftinije referira se na izvedbenu građu kojom se predstavila zagrebačkoj publici prije pet godina na Eurokazu, a koji je zbog visokih financijskih zahtjeva i učestalih gostovanja doveo do propasti skupine i njezina rasformiranja. U nešto izmijenjenu sastavu Acrobat se vraća manjim formama, autoreferentnosti i jednostavnosti. Festival će zatvoriti mlada splitska skupina Positive Force predstavom F 20.0, koja se tematski napaja obiteljskim nasiljem i drugim oblicima sakaćenja ljudskoga duha.

Program 4. festivala novog cirkusa tematiziranjem intime otvara nove aspekte žanra novoga cirkusa. Svi cirkuski umjetnici u tradicionalnu cirkusu svoju intimu zakrivaju iza različitih obrazina, podređujući sva raspoloživa sredstva zabavljanju. Promicanjem intime u prvi plan i otvorenim tematiziranjem najintimnijih dvojbi bez zadrške ili uobičajene cirkusantske maske, dok sama vještina ostaje u pozadini, izokretanjem očišta i vrijednosti spektakla 4. festival novoga cirkusa svakako zaslužuje posebnu pozornost.

Ivana Slunjski