Arhitekt u krajoliku

Arhitekt u krajoliku

Galerija Centra za kulturu u Veloj Luci postavila je tijekom druge polovice kolovoza te u rujnu izložbu crteža Tomislava Premerla, kojega ponajprije poznajemo kao arhitekta, vrsna teoretičara arhitekture, poznavatelja plohi, linija i prostora te dugogodišnjega suradnika ovih novina. Naslovljena s Crtež kao način mišljenja izložba u neku ruku projicira arhitekta kao umjetnika i slikara, bolje rečeno crtača. Iz njegovih je tekstova, koji su objavljeni u katalogu izložbe, a napisani prije jednog desetljeća, vidljivo kako Premerl ustrajava na činjenici da je u svim etapama rada neizostavna neprestana uzajamnost građenja misli i crtačkog izraza. Ta se činjenica provlači radovima postavljenim na velaluškoj izložbi zajedno s mišlju o crtežu kao tumačenju, provjeri, ispitivanju i traženju.

Nastanak ovih radova dugujemo iznimnom Premerlovu istraživačkom duhu, koji se miješa s unutrašnjim zadovoljstvom pronađenim motivima u krajolicima oko Vele Luke. Zapadni dio otoka Korčule, Vela Luka i njezina okolica desetljećima su zaokupljali arhitekta Premerla. Ljetujući dugo godina na tom dijelu našega Jadrana, Premerl postaje njegov aktivni promatrač, bilježitelj i svojevrstan arhivist. Pastele i krede koje Premerl rabi na papirima različite boje i grunta samo su dio potrage koju arhitekt shvaća kao otkrivanje. Konačni rezultat stvaran je više desetljeća na brojnim putovanjima, uživanjima u šetnjama i vožnjama brodicom s prijateljima. Motivi koje Premerl bira, ne štedeći poziciju za najbolji mogući izbor, prepoznatljivo su morski. Horizontale vodene površine, pravilne plohe kamenih kućica ili međa u vinogradima, organske granice stijena i hridi koje se stapaju s morskom površinom zapravo su crtačka arhitektura. Koncept je to kojega bi se trebao držati arhitekt – uvijek i u svakom trenutku uočavati i zapisivati trenutke. Premerlova namjera nije bilo stvaranje velike umjetnosti, nego arhitektonski grafizam koji u najvećem dijelu slučajeva graniči s apstrakcijom, a koja se pak može izvlačiti iz karakterističnoga sredozemnog krajolika. Radili su to i Gliha i Murtić i Vidović te mnogi drugi. Bilo da crta kamenolom ili golu stijenu, čempres ili piniju, Premerl ostaje dosljedan svojoj arhitektonskoj i istraživačkoj maniri. Za Premerla cilj crteža nije samo oblik i umjetničko djelo, nego iskaz složena procesa građenja misli o likovnom i o prostoru. To je, čini se, ono što arhitekta diže stupanj više. Njegova crtačka djela odišu Jadranom i lokalnim specifičnostima korčulanske ljepote. Plavetnilo mora, zelenilo i kamen, rijetki prikazi djela ljudskih ruku i gotovo postojana nedostupnost ljudskoga lika glavna su obilježja njegova sjajno kolorirana crteža. Premerlovo iskustvo arhitektonskog crtača u uspješnom višedesetljetnom izletu u likovnost zapravo je intimni dijalog s krajolikom u koji se uklopilo obiteljsko druženje s mnogim kulturnjacima koji su istih tjedana obitavali na Korčuli.

Katalog izložbe u velaluškom kulturnom centru, koji uređuje Rada Dragojević Ćosović, svojim je tekstom upotpunio Nikica Petrak, izložbu je otvorio Igor Fisković, a fotografirao Goran Vranić. U Matičinoj je Biblioteci Vijenac izašla Premerlova knjiga Prepoznavanje arhitekture. Sada konačno znamo kako izgleda njegovo prepoznavanje krajolika – njegovim riječima – misliti i crtati ili crtati i misliti.

Marko Kružić