Vječna glazba

Vječna glazba

Ako bismo uspoređivali izvedbenu razinu svih koncerata ovoljetnih festivala u Dubrovniku, koji su se odvijali jedan za drugim, a to se odnosi na Dubrovačke ljetne igre, festival Julian Rachlin i prijatelji i Međunarodni festival rane glazbe – Musica aeterna, onda najvišu ocjenu u cjelini zaslužuje posljednji, jer ni jedna večer, pa ni jedna točka, nije oscilirala u smislu visoke umjetničke kvalitete.

Bez velike reklame i povike, bez glamurozna okvira, bez reflektora i zujanja TV-kamera odvijali su se programi ispunjeni manje poznatim ili tek otkrivenim skladbama kasnoga srednjeg vijeka, renesanse i ranoga baroka u prostorima Kneževa dvora i katedrale, koji stilski korespondiraju s odabranim djelima. U današnjem svijetu hipertrofirane zvučnosti i buke takvi koncerti pružaju intimnu glazbeno-poetsku priču o jednom davnom vremenu, a ujedno se oživljava gotovo zaboravljena tečevina kojoj pripada i stara hrvatska glazba.

Pod pokroviteljstvom Grada Dubrovnika festival je ponudio šest koncerata (16–24. rujna), a svaki koncert je bio jedna karika između prošlosti i sadašnjosti. Zaslugom muzikologa i glazbenika koji po knjižnicama i samostanima otkrivaju požutjele papire starih glazbenih zapisa i putem koncerata predaju ih publici, mi komuniciramo s vlastitom prošlošću i otkrivamo svoje muzikološke kodove. Agencija Illirya za ovogodišnji je festival angažirala pet inozemnih ansambala i jedan hrvatski specijaliziran za izvedbu rane glazbe, koji imaju vrijedne referencije.

Kao uvod u festival u dvorani Poslijediplomskog studija muzikologinja i pjevačica, svjetska stručnjakinja za izvedbu srednjovjekovnih napjeva te veliki autoritet za glagoljašku tradiciju Katarina Livljanić, docentica na Sorboni i voditeljica ansambla Dialogos, održala je veoma zanimljivo predavanje s temom Hrvatska srednjovjekovna glazba između rukopisa i interpretacije.

Svaki koncert imao je specifičan naslov, koji se odnosio na sadržaj odabranih skladbi, a ansambli su ponudili jednu od mogućih izvedbenih varijanata smatrajući je najbližom autentičnoj izvedbi.

Prvi koncert nazvan je Machiavellijevi suvremenici, a podnaslov je glasio: Ako se ne budete smijali… mi ćemo vino platiti. (slobodan prijevod iz Prologa Machiavellijeve Mandragole) jer su prezentirani madrigali koje je skladao Philippe Verdelot (16. stoljeće) na Machiavellijeve stihove, a uz spomenutoga skladatelja na programu su se našli skladatelji iz istog razdoblja: Costanzo Festa, Heinrich Isaac, Joan Ambrosio Dalza, Francesco Da Milano, Capirola Lute Book, Josquin des Prez. Program je realizirao nizozemski ansambl Corona, koji gostuje diljem Europe pobirući uspjehe, a čine ga: Valeria Mignaco, sopran, H. Gerretsen, kornet i blok-flauta, Margo Fontijne, viola da gamba i I. Golani, lutnja. U raznim kombinacijama sviranja i pjevanja publika je uživala ne samo u virtuoznoj izvedbi nego i u spremnosti da svaku skladbu obdare unutarnjim sjajem, što je izazvalo veliko oduševljenje nazočnih.

S posebnim zanimanjem očekivao se drugi koncert, na kojem je nastupio hrvatski sastav za glazbu visoke renesanse i ranoga baroka Responsorium, koji je za svoj program odabrao naslov Vaghe Ninfe e Tritoni prema jednoj baroknoj talijanskoj canzonetti. Glazbenici Tamara Fibinger, sopran, Darko Solter, bas-bariton, Dani Bošnjak i Ana Benić, blok-flaute, Istvan Kónya, teorba (vrsta lutnje) i Mario Penzar, čembalo – vodili su nas glazbenim putovima Dalmacije i Istre, gdje su djelovali domaći glazbenici, kao u Rovinju Gabrijel Sponga Usper ili u Dubrovniku, gdje se obitelj Courtoys generacijama (otac, sin i unuk) smatrala Dubrovčanima, a zatim se ansambl priklonio skladateljima – došljacima u naše krajeve, poput Gabriella Pulitija koji je došao u Istru, ili Tomasa Cecchinija koji je živio u Splitu i Hvaru. Nisu zaobišli ni talijanske skladatelje ranoga baroka, čiji je utjecaj bio velik na istočnoj obali Jadrana, kao Tarquina Merula, Claudija Monteverdija, Andrea Falconierija, Girolama Frescobaldija. Muziciranje ansambla Responsorium ponajprije nam je pokazalo da je glazbeno stvaralaštvo na našem prostoru u ranom baroku ravnopravno europskom. Ansambl koji već ima iza sebe velika priznanja i na ovome koncertu donio je odličnu izvedbu odabranih skladba pokazavši zavidnu visinu umjetničkog izričaja i zajedništva, što je publika i prepoznala i nagradila ga velikim odobravanjem.

Treći koncert jednostavno se zvao Händelove operne arije, koje je uz pratnju engleskog ansambla Early Opera Company izveo jedan od rijetkih pjevača posebne boje glasa i veoma tražen u svijetu, kontratenor Iestyn Davies. Umjetnik je u stilu iskusna i velika interpreta otpjevao arije iz nekoliko majstorovih opera, kao i nekoliko napjeva baroknih majstora uz pratnju: violinista Catherine Martin i Olivera Webbera, violista Louisa Hogana, violončelista Josepha Croucha, kontrabasista Petera Mccarthyja i čembalista ujedno i dirigenta Christiana Curnyna, a samostalni nastupi instrumentalista s Concertom grosso od Partenopea i Uvertirom Händelove opere Serse posvjedočili su da pripadaju umjetnicima koji u potpunosti uspijevaju doprijeti do srži baroknog izričaja, za što su bili nagrađeni odobravanjem publike.

Na četvrtom koncertu Kneževim dvorom razlijegale su se Ljubavne arije, kako je bio podnaslov večeri, što ih je pjevala sopranistica lijepa glasa Ingrid Haller uz pratnju Istvana Kónyja na lutnji. Moglo bi se reći u intimnoj atmosferi ljubavni izljevi što su ih glazbom kazivali: P. P. Meli, T. Cechini, M. Romano, G. F. Sances, A. Piccinini, G. Caccini, H. Kapsberger, A. Falconieri, A. Caldara, G. Zamboni, F. Cavalli, G. B. Pergolesi, M. Cesti – zatitrali su u srcima slušatelja. Izvođači su s dubokim emocionalnim nabojem pjevom i sviranjem u idealno posloženu suglasju glasa i lutnje ispričali cijelu skalu ljubavnih osjećaja, nakon čega su publici darovali dodatak.

Peti koncert održan je u katedrali, jer je program sadržavao duhovne napjeve od 12. do 15. stoljeća što ih je izabrao ženski kvintet De Caelis (Francuska) nazvavši svoju večer Glazbenim putovanjem kroz Španjolsku. Pjevačice Laurence Brisset, Florence Limon, Estelle Nadau, Lena Orye i Caroline Tarri stilski ujednačeno, pjevački dotjerano, pjevom a cappella unijele su aromu 12. stoljeća s napjevima posvećenim Bl. Djevici Mariji anonimnih autora iz kodeksa Las Huelgas, pronađena u ženskom cistercitskom samostanu u Burgosu, koji je nekada bio snažno kulturno središte. (Taj kodeks najvažnija je španjolska glazbena baština srednjovjekovne polifonije.) Zdravom energijom, koja je izbijala iz spleta lijepo obojenih glasova što su u polifonom spletu oblikovali pjesme, imao se, povremeno, dojam da su se oglasile orgulje. Ansambl De Caelis, pjevajući pjesme izašle iz pera Francisca Guerrerea, Juana del Encina, X. Alonsa i jednog anonimusa, nije se zadržao samo na razini bogata renesansnog sloga, nego se osjetila i preciznost povijesno obaviještena pristupa vokalnom izvodilaštvu iz davnih vremena. Publika im je dugo zahvaljivala.

Na posljednjem koncertu publika se ponovno okupila u atriju Kneževa dvora da posluša Barokne majstore, kako je program bio imenovan. Šest umjetnika iz Nizozemske svom sastavu dalo je ime Apollo i, dok smo slušali njihovo muziciranje, koje je bilo obasjano unutarnjim žarom, nametnula se asocijacija na boga Apolona koji svojim svjetlom sve obasjava. U raznim izvođačkim kombinacijama na baroknim glazbalima glazbenici su pokazali najveće reproduktivno umijeće ili najbolje putove, poštujući strogu baroknu gramatiku, do partitura: J. S. Bacha, A. Vivaldija, G. Ph. Telemanna, J. D. Zelenka, J. F. Rebela. Ansambl Apollo u živoj pokretljivosti zvuka, u ritmičkom odlučnom koraku nizao je fraze poticajno, znalački i lako pa se prolomio oduševljen pljesak.

Publika je s posebnim osjećajem napuštala koncerte festivala koji su bili poput oaza mira gdje je suvremeni čovjek zahvaljujući glazbi pružio ruku dalekoj prošlosti i naslijeđenoj baštini.

Musica aeterna festival je s budućnošću koji treba poduprijeti i dati mu ono značenje koje zaslužuje.

Ileana Grazio