U gradu Mozarta i Karajana

U gradu Mozarta i Karajana

Nakon što je 22. rujna, iznimno u ponedjeljak, otvorio ovogodišnju sezonu Majstorskog ciklusa u Velikoj dvorani Vatroslav Lisinski, maestro Nikša Bareza matični je Simfonijski orkestar HRT-a poveo na turneju u Salzburg. Bareza je poznato ime u svijetu glazbe njemačkoga govornog područja. U Mozartov ga je grad pozvao voditelj Salzburškoga koncertnog društva Heinz Erich Klier, prepustivši mu izbor orkestra. Tako su nakon pet godina i turneje u Francuskoj naši simfoničari dobili ponovno priliku za gostovanje u inozemstvu, ovom prigodom na jednom od najvažnijih podija svjetske klasičnoglazbene scene. U velikoj dvorani salzburškog Festspielhausa orkestar je održao dva koncerta u dvama koncertnim ciklusima koji se odvijaju između dvaju velikih festivala (Uskrsni festival i ljetne Svečane igre). U srijedu, 24. rujna, nastupili su u ciklusu Velike simfonije, a u četvrtak, 25. rujna, u ciklusu Glazba majstora. U objema su večerima sasvim napunili dvoranu, koja u ugodnom amfiteatralnom prostoru na dvjema etažama može primiti čak 2177 posjetitelja, gotovo četiristo više od velikog Lisinskog. No za razliku od Lisinskog, u kojemu sve djeluje prostrano i daleko, salzburška velika festivalska zgrada amfiteatralnim je oblikom, svijetlim drvom i diskretnim osvjetljenjem zadržala dojam intime i bliskosti. Iz bilo kojega reda sjajno vidite i čujete gotovo svakoga glazbenika u orkestru smještenu odmah uz prvi red gledališta, nad rupom namijenjenom orkestralnim ansamblima u opernim produkcijama. U tom je novom prostoru s prepunim gledalištem Simfonijski orkestar HRT-a bio izazvan na potpuni angažman svih dionica, posebno energično i dojmljivo sviranje dostojno važnoga kulturnog središta.

Salzburška publika, navikla na redovite koncerte Bečke i Berlinske filharmonije, na prvom je koncertu simfoničara srdačno pozdravila izvedbu uvertire Weberovoj operi Euryanthe na početku, kao i tumačenje velike Šeste, Patetične, simfonije Petra Iljiča Čajkovskog na kraju večeri. No, ta su dva djela standardni naslovi koncertnih repertoara, tako da je njihovo zanimanje najviše pobudila novost u programu. Bila je to solistička točka koncerta, mladenački 1. koncert za klavir i orkestar suvremenoga portugalskog skladatelja Antonija D’Almeide, u kojemu je kao solistica nastupila bečka pijanistica koja trenutačno živi u Lisabonu Ingeborg Baldaszti. Dinamični ritmovi, orkestralni efekti i brzaci po klavijaturi otkrivaju autora koji je u mladosti upijao američku glazbu i osluškivao početke rock’n’rolla. Po reakciji publike, takvi crossover glazbeni žanrovi mogli bi se i češće naći na programima klasičnih koncerata.

Druge je večeri prvi dio programa bio isti, a izvedbom vlastitog djela u gledalištu je prisustvovao i sam skladatelj Antonio D’Almeida, koji je posebno zbog koncerta našeg orkestra stigao iz Lisabona, što je cijelom gostovanju dalo posebno značenje. U drugome je dijelu večeri na programu bila 1. simfonija Titan, Gustava Mahlera, možda i najveći zalogaj za naše glazbenike, s obzirom na činjenicu da je riječ o jednom od najvećih austrijskih skladatelja. Precizna i energična izvedba orkestra, uz karakterističan slavenski emotivni naboj, u najboljem je izdanju predstavila hrvatsku izvodilačku glazbenu praksu i možda otvorila mogućnosti za neka nova gostovanja orkestra u inozemstvu.

Jana Haluza