Hrvati na Dunavu

Hrvati na Dunavu

U razdoblju globalističke umreženosti svijeta putem interneta i drugih elektronskih medija komunikacije pomalo se zaboravljaju stari putovi koji su od pradavnih vremena povezivali ljude. Među inima, to su rijeke. Uz njih su nicali gradovi, razvijale se civilizacije, narodi koji su se itekako koristili njihovom plovnosti za trgovačku i drugu razmjenu.

Veliki međunarodni projekt Donumente temelji se upravo na stvarnoj i simboličkoj povezanosti zemalja kroz koje teče rijeka Dunav. Sve je počelo 2000, kada je održana prva međunarodna konferencija podunavskih zemalja Pax danubiana 2000, koja je okupila umjetnike iz deset država. Potom su uslijedile 1. i 2. međunarodna konferencija za umjetnost i kulturu 2001. i 2002, a 2003. zaživjela je Donumenta u formatu kakav poznajemo danas. U njemačkom gradu Regensburgu, najsjevernijoj točki Dunava, odvija se susret umjetnosti i kultura zemalja Podunavlja. Donumenta donosi aktualnu umjetničku i kulturnu scenu država u Podunavlju. U suradnji sa selektorima iz svake države organizira se predstavljanje likovne scene, suvremene glazbe, plesa, kazališne scene, filmova i povijesti.

Prvo se 2003. predstavila Rumunjska, a sljedećih godina Moldavija, Bugarska, Austrija i Rumunjska. Ove je pak godine Hrvatska bila zemlja partner. Iduće godine nastupa Slovačka, a nakon nje Mađarska i Srbija. Ove je godine Hrvatska bila podosta zastupljena na njemačkoj kulturnoj sceni. Podsjetimo, bila je zemlja partner i na Sajmu knjiga u Leipzigu te na heidelberškom Stückenmarktu.

Potkraj rujna otvoren je međunarodni festival umjetnosti i kulture Donumenta 2008, na kojem su okupljeni autori s polja likovnih umjetnosti (Davor Antolić Antas, Dario Bardić, Antun Božičević, Tanja Dabo, Igor Eškinja, Alen Floričić, Tina Gverović, Igor Kuduz, Andreja Kulunčić, Siniša Labrović, Dalibor Martinis, Tanja Perišić, Vedran Perkov, Lala Raščić, Josip Tirić, Slaven Tolj i Zlatan Vehabović), književnosti (Marko Pogačar, Edo Popović, Ivana Sajko, Marica Bodrožić), plesa (BADco.) i kazališta (Dalibor Martinis). U popratnom opsežnom katalogu manifestacije, objavljenu u dvojezičnom englesko-njemačkom izdanju, o pojedinačnim su područjima pisali Janka Vukmir (likovne umjetnosti), Alida Bremer (književnost), Ludwig Steindorff, Daniel Drascek (povijest), Diana Nenadić (film), Ivana Slunjski (ples), Josip Berlinger (kazalište). Podunavski kontekst poticajan je za prezentaciju pojedinih kultura zbog određenih podudaranja događaja u novijoj povijesti, primjerice pada komunizma, simbolički obilježena upravo u Njemačkoj, rušenjem Berlinskoga zida, promjena nastalih nakon ulaska zemalja u Europsku Uniju, ali i zbog uočavanja specifičnih trendova na kulturnim teritorijima koji se na različite načine odnose na povijesne događaje i socijalnu situaciju.

Janka Vukmir, predsjednica Instituta za suvremenu umjetnost (SCCA) u Zagrebu, glavna koordinatorica za Hrvatsku te kustosica i organizatorica izložbe, te je trendove na području likovnih umjetnosti notirala raznorodne osobne pozicije autora koji danas stvaraju u Hrvatskoj. Odabrani autori predstavljeni na izložbi u Gradskoj galeriji Leerer Beutel pripadaju različitim naraštajima, od kojih je svaki bio obilježen nekim prijelomnim događajima svjetske i nacionalne povijesti – od revolucionarne ‘68, preko Domovinskoga rata, sve do sadašnje globalizacijske stvarnosti. Vukmirova je svakog autora ukratko predstavila referirajući se osim na izloženi rad, i na još neka ostvarenja koja su krucijalna za razumijevanje njegove ili njezine poetike.

Kroz raznorodne medije, od klasične slike do instalacija i performansa, protežu se teme koje veoma eksplicitno reagiraju na konkretne događaje i pojave te teme koje zadiru u posve osobne priče, odnosno eskapistički se odnose spram stvarnosti. Zanimljivo, ovaj izbor pokazuje kako prvu poziciju uglavnom zauzimaju umjetnici starije i srednje generacije, a drugu većinom mlađi umjetnici: Tina Gverović sa svojim melankoličnim crtežima nadrealne atmosfere, Zlatan Vehabović razvijanjem metafizičkih snatrenja na slikama velikih formata, odnosno Marko Tadić sa slojevitom i fragmentiranom naracijom na daskama, odnosno na poštanskim omotnicama koje je izlagao u Regensburgu. Njegovu opsesiju akumulacijom vizualne građe dijeli i Dario Bardić, koji idealističkim radom Etida pobuđuje nadu nadilaženja ranih, kulturnih i inih drugih razlika. Slike Josipa Tirića prožete su snažnim predosjećajem katastrofe što proizlazi iz načina funkcioniranja urbanog i globalnog života. Upravo u te sustave prostorno specifičnim svjetlosno-zvučnim instalacijama proniče Tanja Perišić, da bi potom urbane prostore prikazivala na seriji light-boxova pod naslovom Generički grad, u situaciji »nakon što je veliki dio gradskog života prešao u cyber-prostor«. Posve novu situaciju stvara Davor Antolić Antas instalacijom Last Days of Disco potičući različite psihofizičke reakcije u onih koji će u nju biti usisani privlačnim efektima svjetla.

Djelovanje Dalibora Martinisa (Vječni plamen gnjeva, U-Pact) iznimno oštro prodire u srž političke prakse i ekonomskoga djelovanja. Svakodnevicu posebno pronicavo analizira i Slaven Tolj, čiji videorad Što je umjetnost prema ovom biću (parafraziranje starijega rada Vlade Marteka) posredno se referira na ignorantsko stajalište šire javnosti spram suvremene umjetnosti. Njezinu izdvojenu poziciju u obliku kratkog videa koji prikazuje neprekidno ponavljanje nemogućih situacija problematizira i Alen Floričić, a pitanjem se bave i Igor Eškinja i Antun Božičević. Ciklusom kolaža i postera Samo Austrijanci Andreja Kulunčić kritički se osvrnula na tešku poziciju stranaca u Austriji.

Umjetnička praksa Vedrana Perkova i Siniše Labrovića određena je ironijskim odmakom prema stvarnosti, koju oštro analiziraju. Perkov, nastavljajući prepoznatljivu primjenu jeftinog materijala, razrađuje rad u maniri sam svoj majstor, sastavljanja pijedestala koji će svakome dati mogućnost da postanu slavljeni lik Instant spomenika. Siniša Labrović proizveo je performans Smiley kojim je veoma eksplicitno, izrezujući si žiletom smiješak na licu, ukazao na prisilu društva za stalnim besmislenim održavanjem sreće, uzbuđenja i ushićenosti. Terorom društva i njegovim nametanjem vrijednosti bavi se i Tanja Dabo u videoradu Ti si prekrasna osoba, kojim analizira problem kreiranja slike idealne osobe kao obrane spram društva. Neposrednost i spontanost reakcije koje Igor Kuduz pobuđuje iznenadnim fotografiranjem prijatelja pri ulasku u njihove domove također ukazuju na moguće inhibicije i strahove od neočekivanih trenutaka u komunikaciji.

Komunikacija je srž djelovanja Lale Raščić, koja se na izložbi predstavlja videoradom Oprostite, pogrešan broj. U njemu ona inscenira stari medij radiodrame, koji je i osnova kratkog animiranoga filma Marka Tadića Black Ouija Board, za koji je nagrađen nagradom Radoslav Putar. Općenito, ovaj izbor umjetnika mnoštvom takvih poveznica ističe podjednako zajedničke interese kao i specifične vrijednosti pojedinih poetskih pristupa. Upravo takvom logikom predstavljanja izložba pruža stranoj publici više nego privlačan i zanimljiv uvid u suvremenu hrvatsku umjetnost.

Barbara Vujanović