Bogatstvo u raznolikosti

Bogatstvo u raznolikosti

Pothvat izdavačke kuće Privlačica iz Vinkovaca, koja je objavila knjigu Šokadija i Šokci u književnoj riječi, knjigu koja impresionira, i temeljita i raskošna istodobno, dobrodošlu knjigu koja evocira trajne književne vrijednosti naših Hrvata (Šokaca!) iz Slavonije, Baranje, Srijema i zapadne Bačke, doista je kulturno-civilizacijski čin par excellence. Ovo je treća od pet objavljenih knjiga u I. kolu, 2007: (ostale su Podrijetlo i naseljavanje, Život i običaji, Šokadija danas, Veliki i poznati Šokci), a sadrži probrane tekstove (pripovijetke, poeziju, putopise, memoare, eseje), od klasicizma i prosvjetiteljstva do naših dana. Donosi, vrijedno je spomenuti, i rječnik stranih i manje poznatih riječi te korisne bilješke o uvrštenim autorima. Urednica i izbornica Katica Čorkalo-Jemrić i supriređivač Stjepan Damjanović obavili su sjajan, ali i mukotrpan posao, pruživši književnoj povijesti i kulturnoj javnosti te svekolikom čitateljstvu visoke domete slavonske književne riječi. Čitatelj, i ne samo onaj strastveni, bit će zadivljen mnoštvom imena (149 autora), od kojih će mnoga prepoznati (Matija Antun Relković, Antun Gustav Matoš, Josip Kosor, Ivan i Josip Kozarac, Dobriša Cesarić, Dragutin Tadijanović, Matko Peić, Vanja Radauš, Fabijan Šovagović, Zlatko Tomičić) i još niz vrijednih stvaralaca, kojima i jest mjesto u ovako kreativno osmišljenoj antologiji što pamti i ne zaboravlja.

Upravo zbog tematskih, stilističkih i žanrovskih raznolikosti nisu zaboravljena ni imena poput Joze Ivakića, Mare Švel-Gamiršek, Ivanke Vujčić-Laszowski, Vladimira Kovačića, Đure Šnajdera, Slavka Mađera, Petra Matije Katančića (rođen 1750). Riječju, pred našim duhovnim okom promiču tri stoljeća šokačke, slavonske (hrvatske!) riječi koje na nedjeljivu okupu drži jedina, gotovo mitska tema: Slavonija.

Ona Cesarićeva (…»Po stazi, koja poljem vodi, / Dalekoj đermi žena hodi / I pjeva za sebe, na putu, / Pjesmu široku, otegnutu, / Ko ova zemlja što je rodi.« (Slavonija).

Ona Tadijina (»Kada u rumene zore/ Ili u jasna jutra / Prolazim/ Poljima rosnim / Gdje mlad vjetar njiše teške klasove/ Visokog žutog žita, / Iznenada stanem;/ I gle! / Moje srce, od radosti, glasno kuca / kao zlatan sat.« (Visoka žuta žita).

Ona Miroslava Slavka Mađera (…»Pjevaj majko ratara i bekrija / pjesmu onu što nam život vara. / Konje vrane kad osedla Šokadija / vrisne pjesma od plamena i žara.« (Pjevat će Slavonija).

I ona Ivana Kozarca (…»Čak i danas ja ti dršćem, čeznem / Vazda željan zagrljaja tvoga. / Pregorjet te ne znam i ne mogu, / Curo draga iz sokaka moga.« (Milovo sam).

Ali i ona – šokačka :

Nema zime dok ne padne inje

ni radosti dok ne diliš s kime…

Doista, radost je podijeliti s Drugima razmišljanja nad ovom knjigom, koja nije samo »svetkovina zavičajne ljubavi, već i svetkovina svekolikog života…«

Ljerka Car Matutinović