Zvjezdana večer u Berliner Ensembleu

Zvjezdana večer u Berliner Ensembleu

Berlin Zvjezdana večer u Berliner Ensembleu, sažetak je tekstova i kritika o novoj njemačkoj produkciji. Naime, u režiji Petera Steina i s Klaus Mariom Brandauerom u glavnoj ulozi von Kleistov Razbijeni vrč još je jedan velik uspjeh poznatoga kazališta. Premda manje ambiciozan od lanjskoga desetosatnog Schillerova Walensteina na istoj sceni i s istim vodećim dvojcem redatelj-glumac, koji je tada bio izazvao prave ovacije publike i kritike, Razbijeni vrč ipak nije manje kvalitetna produkcija, pa je izvjesno da ćemo o njoj još slušati.

Djeca iz Trećeg svijeta

New York Tamo ili ovdje naslov je nove drame Jennifer Maisel, koja je uzbudila njujoršku scenu hrabrošću da progovori o globalizmu i (ne)mogućnostima koje on nudi. Amerikanka koja zbog operacije tumora ne može roditi sa svojim partnerom odlučuje iskoristiti mogućnosti globalizacije i pronaći ženu u zemljama Trećeg svijeta koja bi za nju nosila njezino dijete. Komad zapravo govori o činjenici da razvijeni svijet sve više poslova prebacuje na zemlje u razvoju, pa ako poznate marke sve svoje proizvode danas uvoze iz recimo Bangladeša, zašto i jedna majka ne bi mogla vlastito dijete uvesti iz Indije. No Tamo ili ovdje zahvaća široku problematiku i vrlo je uspješno tretira na sceni, tako da je produkcija kazališne grupe Hypothetical jedno od glavnih izvanbrodvejskih uzbuđenja nove sezone. Činjenica je da ma što telefonom tražili danas u Americi – bila to informacija o redu vožnje, telefonski seks ili narudžba hrane – onaj s kim razgovarate sigurno je na drugom kontinentu. Hoćemo li zaista jednoga dana i vlastitu djecu proizvoditi na drugom kontinentu?

Škoti ponosni na novi ansambl

Aberdeen Nije Hrvatska jedina zemlja koja pokušava oživiti kazališta u manjim centrima, i Škotsku muči sličan problem. Zato je s mnogo pompe i neskrivene radosti primljena činjenica da Aberdeen, po veličini treći škotski grad, nakon više od pola stoljeća postojanja kazališne zgrade, koja je služila samo za gostujuće izvedbe, sad ima i vlastitu produkciju i mali ansambl koji ju je u stanju realizirati. Jesu li odlične kritike koje je Pjesma sumraka, omiljeni roman Lewisa Grassica Gibbona u adaptaciji Alastaira Cordinga i režiji Kennyja Irelanda dobila nakon premijere dio euforije oko novoga škotskog kazališta ili zaista rezultat odlične produkcije možda i nije najvažnije, ali čini se da je ipak riječ o dojmljivu umjetničkom početku jednog kazališta.

Zapamtite ime Pankov

Moskva Vladimir Pankov, mladi ruski redatelj u prošloj je sezoni zapažen po adaptaciji Gogoljevih priča pod naslovom Gogolj. Večeri. Dio prvi, pa je s mnogo pozornosti očekivan novi, drugi dio trilogije, u kazalištu Mejerhold, koji se očekivano zove Gogolj. Večeri. Dio drugi. Očito je Pankov u Gogolju pronašao idealna autora za svoje kazališne vizije, jer je i drugi dio trilogije popraćen kritičarskim panegiricima. Produkcija se temelji na poznatoj priči Soročinski sajam i na scenu je donosi u furioznom ekspresionističkom duhu s mnogo pokreta i glazbe. Kritika je predstavu vidjela kao čudesnu borbu lirske ljepote i sinkopiranoga kaosa, a oduševljenje su izazvale i glumačke sposobnosti, jer je nemoguće razlikovati tko je glazbenik, a tko glumac na sceni na kojoj svi sve rade podjednako dobro. Pankov se tim uspjehom smjestio u sam vrh suvremenoga ruskog kazališta pa je moguće da ćemo ga gledati i na domaćim scenama kojima su Rusi omiljeni gosti.

Jasen Boko