S onu stranu arhitekture

S onu stranu arhitekture

11. venecijanski bijenale arhitekture, iako znatno slabiji od prijašnjih, jedno je od najvažnijih kulturnih događanja na svijetu. Biti prisutan na njemu znači aktivno svjedočiti nastajanju arhitekture novoga doba

Ovogodišnji 11. venecijanski bijenale arhitekture održava se pod motom Out There: Architecture Beyond Building. Polazeći od teze umjetničkoga direktora Aarona Betskog kako arhitektura nije isključivo građevina sama po sebi, nego akumulacija mnogobrojnih pratećih sadržaja koje je vrlo teško prilagođavati neprestanim promjenama i zahtjevima modernoga života, većina zastupljenih autora ovaj se put usredotočila na istraživanje potencijala koji se bave središnjim pitanjima današnjeg društva, i to ne u obliku građevina, koje Betsky naziva grobnicama arhitekture, nego prostornospecifičnim instalacijama, vizijama i eksperimentima koji bi trebali pomoći u razumijevanju suvremenoga svijeta u kojem živimo.

No što zbog širine iščitavanja, a što zbog nerazumijevanja teme, stječe se dojam da se većina autora i nije najbolje snašla, predstavivši se bijenalnoj publici ne baš spektakularnim ostvarenjima. Iz toga razloga ovogodišnji je bijenale kakvoćom ponuđenih radova znatno slabiji od prijašnjih. No i usprkos tome neki od ovogodišnjih radova od antologijske su vrijednosti, poput primjerice prostorne konstrukcije ovogodišnjega laureata i dobitnika Zlatnog lava za životno djelo arhitekta Franka O. Gehryja.

Jedno od glavnih obilježja ovogodišnjega bijenala približavanje je arhitekture i likovnosti. Riječju, granice između arhitekturalnosti i likovnosti u pojedinim su radovima u potpunosti izbrisane te se nerijetko stječe dojam da prisustvujemo likovnoj manifestaciji. U tom kontekstu znatan se broj izloženih radova u vidnom retroodmaku poziva na umjetnička i arhitektonska kretanja tijekom šezdesetih i početka sedamdesetih godina prošloga stoljeća. No ovdje nije riječ o tek pukom eklektičkom historicizmu, nego o dokazu koliko su primjerice razmišljanja Archigrama i sličnih tadašnjih tendencija bliska današnjem trenutku digitalnog doba.

Usprkos očiglednom padu kvalitete ovogodišnjeg bijenala, njegov najzanimljiviji dio čini upravo predstavljanje pojedinih autora u prostoru Arsenala po osobnom izboru umjetničkoga direktora Aarona Betskog. Na prvom mjestu treba izdvojiti već spomenutu prostornu konstrukciju Franka O. Gehryja. No ovaj put Gehry svoje prepoznatljive oblike i forme ne izvodi u visokotehnološkom materijalu, nego u drvu i glini, što je zanimljiv pomak za tog autora. Zanimljiv je i postupak stvaranja djela, koje nastaje tijekom čitavog bijenala. Naime, prema autorovim nacrtima u središnjem prostoru Arsenala prvo je izvedena monumentalna konstrukcija od drvenih greda, na kojoj je potom načinjeno oplošje od letvica, koje je na kraju prekriveno slojem gline, na čijoj su se grubo zaglađenoj površini tijekom sušenja stvorile kvadratične pukotine. Na kraju, generirajući se, čitava je ta forma poprimila organički karakter mističnog i simboličkog ugođaja. Drugi je zanimljiv rad po izboru Betskog Hall of Fragments arhitekata Davida Rockwella, Casey Jones i Reeda Kroloffa. Riječ je o jednom od najuspjelijih predstavljanja na ovogodišnjem bijenalu. Autori sav prostor grade s pomoću dviju dugih konveksnih ploha na kojima se u zamračenom prostoru s pomoću senzora poigravaju aritmičkim nastajanjem i nestajanjem različitih fraktalnih formi, ispod kojih se uz hipnotičku glazbenu podlogu u nizovima ekrana izmjenjuju kadrovi iz brojnih poznatih filmova. Treći je rad koji se ističe retroinstalacija Coop Himmelb(l)aua naslovljena Astro baloon 1968. Instalaciju čini proziran balon opremljen uređajima za očitavanje rada ljudskog srca. Otkucaji srca svakog posjetitelja koji se nađe unutar njega reproduciraju se putem zvučnih i svjetlosnih efekata, dokazujući da vrhunski tehnoritam ne stvaraju sintetski muzički instrumenti – nego upravo ljudski organizam. Posljednji rad koji treba istaknuti u izboru Betskog instalacija je hrvatskih predstavnika Penezića i Rogine duhovito naslovljena Who’s afraid of big bad wolf in digital age? Razigrana i vesela instalacija svojevrsna je posveta Archigramu i velikom vizionaru suvremene arhitekture Cedricu Priceu. No ono što je bitno istaknuti za taj rad jest da njegovi autori u arhigramovsku konstrukciju kuće stroja unose interakcijski duh digitalnoga doba i interneta. Uz četiri rada koja su tijekom višednevne manifestacije predotvaranja privukla najveći broj posjetitelja treba izdvojiti još nekoliko autora i njihovih instalacija. Na prvome mjestu Yoshiharu Tsukamotoa (Atelijer Bow Wow), Zahu Hadid, Massimiliana Fuksasa, Droog Desing + Kessels Kramer, Guallart Architects i UN Studio. Svi arhitekti koje je Betsky pozvao na bijenale autori su i zajedničkoga teorijskog dokumenta naslovljena Manifestos.

Kao i prijašnjih godina najslabiji dio bijenala nacionalni su izbori. Ove godine predstavljeno je pedeset i šest nacionalnih postava iz cijeloga svijeta. Manjim dijelom oni su smješteni u Arsenalima, a u glavnini na Giardinima u prostorima nacionalnih paviljona. U Arsenalima izlažu predstavnici trinaest država, među njima i Hrvatske, s glasovitim projektom zadarskih Morskih orgulja i Pozdrava suncu arhitekta Nikole Bašića. Iako je riječ o vrhunskom ostvarenju, koje je nastalo kao rezultat savršena suglasja između umjetničko-arhitektonske kreacije, prostora, prirode i ambijenta, ovogodišnji izbornik i autor postava arhitekt Branko Silađin nažalost nije uspio na kvalitetan način predstaviti taj rad. Stječe se otužan dojam da je koncept predstavljanja rađen za neki osrednji sajam turističke ponude, a ne za jednu od najutjecajnijih svjetskih arhitektonskih manifestacija.

Na ovogodišnjem bijenalu predstavljen je i rad francuskog arhitekta Françoisa Rochea i njegova biroa R&Sie(n) naslovljen Vrt zemaljskih naslada. Zanimljivo je da će taj Rocheov projekt biti izveden u Hrvatskoj na otoku Lopudu u organizaciji zaklade TBA21, koju vodi Francesca von Habsburg. Paviljon će biti postavljen na gornjim terasama lopudskih renesansnih vrtova. Osim Rochea, u organizaciji TBA21 predstavio se i Matthew Ritchie, njujorški umjetnik koji će također raditi na Lopudu.

Kao što je već rečeno, dobitnik je ovogodišnjega Zlatnog lava za životno djelo arhitekt Frank O. Gehry. Od ostalih Zlatnim su lavom nagrađeni: James S. Ackerman za dostignuća s područja povijesti arhitekture, Poljska za najbolji nacionalni paviljon, Greg Lynn za najbolji instalacijski projekt, dok je Srebrni lav za nadolazeće mlade arhitekte dodijeljen čileanskoj skupini Elemental.

Tradicionalno, službeni program bijenala pratio je niz zanimljivih popratnih događaja od izložbi, performansa do atraktivnih predavanja, među kojima su najposjećenija bila ona u Teatro Piccolo: Zahe Hadid, Wolfa Prixa i Franka O. Gehryja. Jedna od zanimljivih popratnih manifestacija bio je i Međunarodni simpozij Razgovor u Veneciji, koji se održavao u organizaciji TBA21 i Francesce von Habsburg u Instituto Venete di Scienze. No, ono što će svakako obilježiti ovogodišnji bijenale svečano je otvaranje novoga venecijanskog mosta na Piazzele Roma glasovitoga španjolskog arhitekta Santiaga Calatrave, koji je već sada postao atraktivnom turističkom atrakcijom.

Krešimir Galović