Otpadništvo zbog starosti

Otpadništvo zbog starosti

Novi roman Dubravke Ugrešić Baba Jaga je snijela jaje hrvatski je prilog svjetskoj biblioteci Mitovi, koju je prije nekoliko godina pokrenula škotska nakladnička kuća Canongate Books. Riječ je o velikom projektu u okviru kojeg bi do 2038. stotinu svjetski uglednih autora objavilo svoja prozna djela utemeljena na klasičnim mitovima (dosad su se na tom domaćem zadatku ogledali, među ostalima, Kanađanka Margaret Atwood i Rus Viktor Pelevin). Knjige se istodobno tiskaju na različitim jezicima i kod nekoliko desetaka izdavača u svijetu; hrvatski je nositelj projekta izdavačka kuća Vuković & Runjić, urednica je biblioteke Maja Šoljan, a knjiga Ugrešićeve tiskana je kao šesta u bibliotečnom nizu.

Činjenica da se nešto piše na zadanu temu – koju je doduše djelomično odredila i autorica jer je sama predložila da se pozabavi mitom o Babi Jagi – uvijek izaziva dvojbe. Vjerujem da većina pisaca, a posve sigurno najveći dio čitatelja, bilo kakvu zadanost kad je posrijedi stvaralaštvo osjeća kao čin što ograničava, sputava. O tome na svoj način svjedoči i autorica kad u jednom intervjuu kaže da ju je u početku »uhvatila panika«, jer nije imala jasne ideje o tome što bi s tim književno neatraktivnim likom. Zato se prihvatila istraživačkoga rada i proučavanja mitološko-ritualne i folklorne tradicije Slavena, što joj je pomoglo da dublje razumije problematiku, urodilo pojmovnikom Baba Jaga za početnike, a istodobno bilo poticajan impuls za pokretanje romaneskne priče. Tako je prethodna zadanost u velikoj mjeri uvjetovala koncepciju djela, njegovu strukturu, pa i narativnu strategiju.

Roman Dubravke Ugrešić sastoji se naime od tri cjeline koje nisu strogo vezane istim vremenom i likovima, jedinstvenim naratorom i stilom. Prvi dio, Pođi tamo – ne znam kamo, donesi to – ne znam što, govori o odnosu majke i kćeri: kćeri koja iz inozemstva povremeno dolazi u posjet ostarjeloj majci koja sama živi u stanu u nekoj novozagrebačkoj četvrti. Tekst je pisan u prvom licu i može se čitati kao autobiografski, jer su pripovjedačica i autorica jedan lik. Pripovjedačica je samozatajna, svu pozornost usmjerava na manifestacije majčine starosti. Drugi dio, Pitaj, samo znaj, svako pitanje ne vodi dobru, govori o trima Zagrepčankama u poodmakloj životnoj dobi koje su na odmoru u nekim češkim toplicama, a pripovijeda ga tzv. sveznajući pripovjedač. U tom središnjem, najopsežnijem, dijelu, romanu u romanu, čitatelj se susreće s pojedinim motivima koji su bliži fantastici nego svakodnevnoj zbilji kakva se sugerira u prvom dijelu, pa taj segment teksta romana autorica naziva kamufliranom bajkom. Taj se dojam naglašava i čestim pripovjedačevim duhovitim rimovanim intervencijama, uglavnom poetičkoga karaktera, kojima se dinamizira tekst: »Dok smisao života izmiče i bježi, priča da se ispriča prije svega teži«; »Dok u priči sve ide brzo i lako, u zbilji obično nije tako«; »U životu mnogo toga može se dogodit, al’ priča svoj cilj mora pogodit!«

Treći dio romana, Što više znaš, brže stariš, sadrži dva segmenta: kraći, pismo bugarske folkloristice Abe Bagay (Aba Bagay premetanjem postaje Baba Yaga) uredniku, u kojem odgovara na njegovu molbu da objasni »koja je korespondencija između proze vaše autorice i mita o Babi Jagi«, i duži, već spominjani pojmovnik tema, motiva i mitema vezanih uz slavensku mitologiju i babajagalogiju Baba Jaga za početnike. Ovdje se ponovno pripovijeda u prvom licu, samo što sada narator nije autorica, kao u prvom dijelu, nego Aba, lik upravo iz tog segmenta romana (osim Abe samo se još jedan lik – Pupa – prenosi iz prvog u drugi dio romana). Rabeći za tu prigodu primjeren funkcionalni stil, znanstveni, Aba u natuknicama obrađuje pojedine pojmove (Baba, Baba Jaga, Baba Jaga/Vještica, Kanibalizam, Banja, Kandže, Momci, Lutke, Jaje, Ptice, Starost, Bablja Internacionala) te uz njih opaskama upozorava na značenjske veze između mita o Babi Jagi i autoričina proznog diptiha.

Dubravka Ugrešić u svom je zadanom romanu vrlo s(p)retno u središte postavila temu starenja – mučni problem ljudske svakidašnjice koji pogađa velik dio zapadne civilizacije (o toj temi vrlo emocionalno i jezovito depresivno govori proljetos objavljeni roman Irene Vrkljan Svila nestala, škare ostale). Sa stranica Babe Jage zrcali se kadšto i cinična slika društva u kojem caruje kult mladosti i ljepote, kult tijela, i u kojem su starci zaboravljeni, prognani na marginu, potpuno bespomoćni. Moderna je Baba Jaga disidentica, izopćenica, stara cura, stara rugoba, gubitnica. Ali, tumači Aba, glavni je razlog njezina otpadništva u njezinoj starosti; ona je disidentica »samo u sistemu životnih vrijednosti koji smo mi stvorili«. U trećem dijelu romana, koji je dobrim dijelom interpretacija proznoga diptiha koji mu prethodi, probija se, ponekad i posve ogoljena, oštra feministička kritika muške prevlasti tijekom povijesti koja je onemogućavala emancipaciju žena. A i slika ženske kreativnosti, koja bi prema Abinu tumačenju mogla biti jedno od čitanja naslova Baba Jaga je snijela jaje, nije nimalo optimistična: »Žene umjetnice su Babe Jage, izolirane, stigmatizirane, izdvojene iz društvenog okoliša (…)«.

Novi roman Dubravke Ugrešić na zanimljiv je način komponirano štivo, i svakako ide među vrednija ostvarenja suvremene hrvatske proze. Jedino se čini da nije dovoljno uravnoteženo – da je njegov treći dio povremeno eksplicitniji nego što bi trebao biti i da zbog toga iskače od diskretno individualiziranih (osobito ženskih) likova i atmosfera prvih dvaju dijelova. Ali možda na taj način plaća stanovitu cijenu zadanosti od koje je morao krenuti.

Strahimir Primorac