Hrvatski gypsy swing

Hrvatski gypsy swing

U svijetu jazza već godinama ustoličen stilski pojam gypsy jazz ili gypsy swing potječe još iz vremena legendarnoga francuskog sastava Hot Club de France iz tridesetih godina prošlog stoljeća, kvinteta žičanih instrumenata koji su u Parizu vodili violinist Stephane Grappelli i ciganski gitarist Sinti Django Reinhardt. Taj je kvintet specifična zvuka s trima akustičnim gitarama, violinom i kontrabasom bez bubnjeva, a s obzirom na tadašnje stilsko razdoblje američkoga jazza, swing je bio itekako povezan s tim izričajem. Bio je tada u Francuskoj i u Europi popularan kao što će to otprilike mnogo godina poslije biti Beatlesi.

Gotovo da danas i nema zapadnoeuropske države koja u sklopu svoga jazza ne bilježi poneki sastav takva tipa s čestim prefiksom Hot Club u imenu. Pa se tako prisjećamo primjerice odgovarajućih sastava, Hot Club Oslo ili Hot Club Budapest i sličnih, a uz te djeluje i niz srodnih grupa predvođenih nerijetko glazbenicima koji se, opravdano ili ne, deklariraju kao potomci ili srodnici slavnoga Djanga, a neki od njih i nose prezime Reinhardt. Tako je gitarist Babik Reinhardt, koji je prije više godina gostovao i u Zagrebu, doista jedan od Djangovih pravih nećaka, dok se neki drugi svirajući također glazbeno nasljeđe znamenitoga Djanga samo diče tim prezimenom. Ima u Europi dakako i drugih Sinti Cigana koji sviraju gypsy swing poput primjerice Hen’sche Weissa, Zipfla Weinreicha i Joschija Schneebergera iz Beča ili pak vrlo poznatoga Trija Rosenberg.

Nije ni naš jazz u tome iznimka. Zahvaljujući istaknutom zagrebačkom gitaristu i pedagogu, veteranu Aleksandru Bubanoviću, velikom Reinhardtovu poborniku, i u našoj je metropoli prije više godina osnovan sastav gypsy swinga, Hot Club Zagreb, koji je često koncertirao uspješno, nastupajući s trima gitarama; osnivačem Bubanovićem, Mariom Igrecom i Matom Matišićem. Bubanović će poslije sastav predati u ruke posljednjemu, koji će ga djelomično reorganizirati, pa će Igrecovo mjesto najprije zauzeti Damir Kukuruzović iz Siska, a potom će ga Matišić reducirati na trio i u nj uvesti harmoniku koja zvukovno i stilski također odgovara takvu profilu jazz-interpretacije. Kao stalan član, u taj stilski koncept izvrsno uklopljen, ostaje Jurica Štelma, magistar kontrabasa.

Dva su novija uratka sastava Hot Cluba Zagreb obogatila nedavno našu jazz-diskografiju. Hot Club Zagreb And Angelo Debarre naslov je prvog od njih, koji predstavlja deset live izvedbi zabilježenih tijekom koncerta sastava održana u Dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu 18. listopada 2004. Tom je prigodom kao gost uz trio nastupio ciganski gitarist Reinhardtove stilske provenijencije, Angelo Debarre. U programu vrlo dobrih izvedbi zastupljene su i dvije Reinhardtove skladbe, Minor Swing i jamačno njegova najpoznatija balada Nuages te niz swing-standarda, među kojima i poznate teme: All Of Me, Limehouse Blues, Softly As In A Morning Sunrise, Out Of Nowhere, Whispering te neizbježna skladba swinga Sweet Georgia Brown. Drugi, noviji disk nazvan je Melodie Au Crépuscule i predstavlja samo trio u sastavu: Mate Matišić, gitara, Marjan Krajina, harmonika i Jurica Štelma, kontrabas. Zvuk se sastava tu razumljivo malko mijenja, a program čak i nešto više, jer uključuje studijske snimke skladbi drukčijega značaja u rasponu od obrade staroga crnačkog gospel-songa, Glory, Glory Hallelujah, preko neizbježnih sjećanja na Reinhardta u originalima Daphne i već spomenute melodije Nuages, preko popularnijih jazz-standarda i melodija kao što su Georgia On My Mind i Black Orpheus, do aranžmana nekih folklornih pjesama i kola. Ti diskovi dolaze u vrijeme novog zanimanja za jazz u nas, pa i porasta popularnosti gypsy swinga, pa tako bilježimo i porast sastava koji se odlučuju za taj stilski pravac. Uz Hot Club Zagreb u metropoli djeluju još dva sastava tog tipa. Jedan vodi nekadašnji član grupe Sick Swing Orchestra, gitarist Krešimir Tomić Bonzo, a drugi, međunarodno priznati kvartet s uspjesima u Njemačkoj i na varaždinskom festivalu tradicionalnog jazza, gitarist Dinko Stipaničev, koji se tamo dokazao u jakoj konkurenciji s istovrsnim kvintetom Joschija Schneebergera iz Beča.

Mladen Mazur