ZBOGOM PRIJATELJU

ZBOGOM PRIJATELJU

Početkom kolovoza, napadnut zlokobnom bolešću, napustio nas je Darko Deković, dugogodišnji predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Rijeci i najpredaniji zatočnik Matičina poslanja u najvećem kvarnerskom gradu. Njegov nagli odlazak ostavio je zatečenim brojne prijatelje, suradnike, riječku i širu hrvatsku kulturnu javnost. Darko je imao iznimnu, snažnu, karizmatsku osobnost. Znao je privlačiti i okupljati ljude oko sebe, prenositi domoljubni zanos i promicati uvjerenja gorljivo ustrajući na čistoći svojih idealističkih projekcija. Bio je jedan od nas – ali onaj koji nosi, koji predvodi, koji zna odoljeti životnim kušnjama, na koga se može osloniti, kojega kroz život vrijedi slijediti. Bio je jak u svom trpljenju svjedočeći da za domovinu vrijedi živjeti i da postoje vrednote kojima se ne može trgovati. Takvim pristupom i organizacijskim trudom, navlastito u velikim, nacionalnim projektima, obilježio je desetljeća Matičina djelovanja u Rijeci.

Darko Deković od rane je mladosti iskazivao zauzetost u javnom životu. Još kao student 1971, u doba Hrvatskog proljeća, imao je zapaženo mjesto u riječkom katoličkome pokretu, bio je naime glavni urednik časopisa katoličke mladeži »Synaxis«. U to je doba pristupio i Matici, svjestan njezine snage i uloge u onodobnim prijelomnim zbivanjima. Bio je dopisnik i povjerenik »Hrvatskog tjednika«, te kao najmlađi član upravnog odbora riječkog ogranka Matice i predsjednik riječkog Kluba sveučilištaraca Matice hrvatske. Stasit i odlučan, već tada izgrađena svjetonazora, bio je i jedan od riječkih prvaka tadašnjega studentskoga pokreta. Zbog tih je djelatnosti potkraj 1971. uhićen i osuđen na najdulju zatvorsku kaznu u riječkoj skupini studenata. Nakon robije bilo mu je otežavano studiranje, onemogućavano zaposlenje u struci, priječeno napredovanje, zabranjivan javni nastup te je zbirku stihova i radove o glagoljici objavljivao pod tuđim imenom. Unatoč takvim okolnostima Deković je uspio diplomirati i magistrirati na području filologije, a predani doktorski rad o glagoljici i glagoljaštvu u gradu Rijeci ostao je nažalost u rukopisu. Darko je objavio niz znanstvenih radova o glagoljičkoj baštini u kvarnerskom kraju, od kojih je najzapaženija knjiga Zapisnik misni kaptola riečkog – istraživanja o riječkom glagoljaškom krugu. Smrt ga je zatekla kao zaposlenika riječkoga Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU.

U osvit stvaranja nove hrvatske države pokrenuo je rad na obnovi Matice hrvatske u Rijeci te je od 1989. sve do nenadana odlaska bio predsjednikom ogranka. Vodeći riječku Maticu iskazao je rijetku gorljivost unoseći cijela sebe u taj rad te se može bez oklijevanja reći da su svi najveći rezultati Matičina djelovanja u Rijeci, organizacijski i izdavački, plod njegovih ideja i neumorna nastojanja. Bez obzira na brojne zauzetosti i izazove tih odlučnih godina, nedvojbeno je rad u Matici bio matica njegovih životnih preokupacija. U okolnostima prepunim prepreka, podmetanja, specifična riječkog zazora prema ovoj udruzi, i sličnih nelagoda, valjalo je biti mudar, pronicav, trebalo je izbjegavati sukobe, a uspjeti očuvati čistoću Matičina poslanja. I u takvim prilikama njezin je ugled i nazočnost u društvenom životu stalno rastao i postajao sve uočljiviji i prepoznatljiviji. Dovoljno je prisjetiti se velikih kulturnih događaja koji osvjetljavaju našu povijesnu baštinu kao primjerice znanstvenog skupa i zbornika o riječkom kapucinu Bernardinu Škrivaniću ili Zbornika radova s Međunarodnoga znanstvenog skupa Latinitet u Europi, koji je nagrađen Zlatnom poveljom Matice hrvatske 2008. Darko je bio i član Programskog vijeća i sudionik skupa More – hrvatsko blago, koji je u travnju ove godine priređen u Zagrebu.

Darko je u svojem jednom i prekratkom životu sažeo sadržaje koji bi mogli ispuniti više njih. Nije mogao odoljeti ni zovu domovine pa mu se, iako u srednjim godinama, odazvao među prvim dragovoljcima još početkom oružanih sukoba ujesen 1990. Kao časnik Hrvatske vojske napredovao je do čina djelatnoga bojnika obnašajući brojne odgovorne vojne službe. Ipak, Matica i rad u riječkom ogranku ostala je njegova najvažnija i trajna preokupacija koja ga je pratila do kraja života. I tu će se, uz brojnu obitelj i najbliže prijatelje njegova izočnost najdublje i najdulje osjećati. Ipak, kako kaže psalam, »umrijeti nećeš nego živjeti«. Valja prisegnuti, dragi Darko, živjet ćeš u srcima najbližih, u sjećanjima suradnika, u udruzi koju si gradio, u djelima koja će u njoj nastajati i u životu svoje ljubljene Hrvatske, za čiju si se slobodu založio i o čijoj si baštini skrbio.

Goran Crnković