Secesijski pogled na svijet

Secesijski pogled na svijet

U sjeni poznatije i razvikanije bečke, predvođene Gustavom Klimtom, münchenska je Secesija prvo europsko secesijsko umjetničko udruženje koje u dvjestotoj godini Münchenske akademije obilježava 115. obljetnicu. Osnovana s nastojanjem pružanja otpora akademskoj doktrini i oslobađanja umjetničke slobode na samu prijelazu 19. u 20. stoljeće, označila je početak moderne kako u likovnom, tako i u širem društvenom pogledu, postavši, prema Maxu Liebermannu, pogledom na svijet. A taj je svjetonazor trebao pridonijeti umjetničkoj slobodi, ali i visokoj estetizaciji umjetnosti.

Ponajbolje mjesto izlaganja pronađeno je u Gesamtkunstwerku secesijskoga Münchena, znamenitoj Vili Stuck. Obiteljska vila s atelijerom poznatoga profesora na Akademiji i slikarskog vojvode Franza von Stucka, izgrađena 1897–98. prema njegovim planovima, bila je kultno mjesto okupljanja onodobne umjetničke elite. Primjerno konzervirana, pretvorena je u memorijalni muzej i galeriju.

Manje je poznato da je duhovni pokretač münchenske Secesije stanoviti Georg Hirth, liberalni publicist i novinar koji se zanimao za nova umjetnička kretanja. Istupanje 96 umjetnika iz tradicionalnog Umjetničkog udruženja obznanjeno je 21. lipnja 1892. memorandumom, statutom i popisom pristupnika u Hirthovim novinama »Münchner Neusten Nachrichten«. Nova je umjetnička grupacija s Hirthovom potporom uskoro počela objavljivati svoje glasilo, znameniti književno-likovni časopis »Jugend«, a slijedio je političko-satirički »Simplicissimus«. Sljedeće, 1893. godine, održana je prva izložba na kojoj su, između ostalih, izlagali slikari koje nasumce povezujemo s münchenskom Secesijom, Hugo von Habermann, Franz von Stuck, Max Liebermann, Max Slevogt, Lovis Corinth i Fritz von Uhde, na čijim je slikama bilo prepoznato odvajanje od akademske škole i otvaranje prema novoj umjetničkoj slobodi.

Na izložbi je prikazan stilski pluralizam münchenske Secesije na način da su obuhvaćena djela od tzv. prijelaznoga razdoblja kojim je označen odmak od akademizma i slikarskog realizma münchenske škole prema novim umjetničkim strujanjima, a to su poglavito impresionizam, simbolizam i Jugendstil. Impresionističke tendencije u münchenskom slikarstvu nastupaju pod izrazitim utjecajem francuskoga plenerističkog slikarstva. Bilo vremena ponajbolje je pogodio Franz von Stuck, koji se među prvima odmiče od akademskoga stila i priklanja impresionističkom načinu slikanja te stvara djela izrazita simbolističkog naboja, secesijske stil izacije i dekorativnosti. Stuck je po mnogočemu münchenski pandan Klimtu i tvorac jugendstilske femme fatale olikovljene u božici Ateni, koju obojica slikara uzimaju kao patronu nove umjetnosti. Uz spomenute slikare, tipičan predstavnik münchenske umjetničke scene na prijelomu stoljeća bio je i Leo Putz, nadareni slikar i ilustrator te organizator brojnih izložbenih događanja na relaciji München – Berlin – Beč. Jugendstil je tipična njemačka inačica secesije, nazvana po časopisu »Jugend« i poglavito se odnosi na dekorativnu i grafičku umjetnost. Münchensko umjetničko udruženje Secesija objedinjavalo je umjetnike svih triju struja, koje se ponajčešće međusobno prožimaju. Ovu dosad najpotpuniju izložbu münchenske Secesije, na kojoj je pokazano stotinu i trideset djela koja su prije stotinjak godina bila izlagana u okviru udruženja, koncipirao je kustos Horst G. Ludwig, a popraćena je monografskom publikacijom koja je ujedno i katalog izložbe.

Secesijska udruženja umjetnika nastala su u opoziciji prema tradicionalnim umjetničkim društvima s nastojanjem reformiranja izlagačke politike i otvorenosti prema novim likovnim pojavama. Nakon Münchena secesioniraju se bečki (1897) i berlinski umjetnici (1898), a pojava postaje internacionalna. Unatoč popularnosti u svom vremenu, pravu euforiju secesija doživljava tek prema kraju 20. stoljeća, kada se obilježavaju stogodišnjice osnutka secesijskih umjetničkih udruženja, a nizom preglednih izložaba i kataloga dokumentira njezino značenje. Velikom izložbom münchenske Secesije u Vili Stuck objedinjene su likovne pojavnosti koje su obilježile prijelaz 19. u 20. stoljeće u tom umjetnički bogatu i zanimljivu gradu, koji obilježava dvije stotine godina Akademije likovnih umjetnosti. Izdvajanjem secesionista iz obljetničke izložbe održane ljetos u Haus der Kunst pridata im je dodatna važnost, koju svakako zavređuju.

Irena Kraševac