Revitalizacija umjetnošću

Revitalizacija umjetnošću

Festival Osorske glazbene večeri utemeljio je 1976. redatelj Danijel Marušić. Potpomognut mišlju, riječi i djelom nekoliko nas entuzijasta, upornošću pravoga vođe na temelju ljubavi prema dubini i širini hrvatskih kulturnih vrijednosti, Festival je, pod motom revitalizacija umjetnošću, uključio i druge umjetnosti u širinu svojega zamaha. Utemeljen je tako perivoj skulptura, raspoređenih u slobodnom prostoru tisućljetnoga grada pod naslovom Kiparstvo i glazba, održano je niz simpozija, ustanovljena Aleja hrvatskih skladatelja s njihovim poprsjima, a tijekom duga niza godina do danas izvedeno je 373 prvih izvedaba djela hrvatskih skladatelja. Povijest svih glazbenih događanja u Osoru zabilježila je Arkadija hrvatske glazbe, zbroj dokumenata trideset godina Festivala, knjiga od 420 stranica, koju je uredila Dodi Komanov, a izdale Osorske glazbene večeri u srpnju 2006.

Postavom poprsja skladatelja Stanka Horvata (1930 – 2006), kojem su bile posvećene Osorske glazbene večeri 2008, započela je svečanost otvaranja 33. festivala, što je nastavljeno u bazilici Marijina Uznesenja koncertom Hrvatskoga komornog orkestra pod ravnanjem Berislava Šipuša s pijanisticom Pavicom Gvozdić kao solisticom. Gradonačelnik Maloga Lošinja i saborski zastupnik Gari Cappelli zaželio je dobrodošlicu svim umjetnicima, publici i gostima, posebno naglasivši nenadoknadiv prinos ravnatelja Danijela Marušića. Koncert je započeo Notturnom za gudače Stanka Horvata, a slijedila je izvedba Koncerta za glasovir i gudače u A-duru, KV 414 W. A. Mozarta. U drugom dijelu izvedena je vrlo poznata Talijanska simfonija u A-duru, br. 4, op. 90 Felixa Mendelssohna.

Na drugom koncertu vjerna izvođačica Horvatovih glasovirskih skladbi Pavica Gvozdić izvela je koncertnu reprizu djela De diebus furoris, što ga je praizvela na Osorskim glazbenim večerima 1997. Unutar šest stavaka, ta zahtjevna skladba, uvjetno prema riječima skladatelja nazvana temom bijesa i temom očaja, pisana od zime 1991. do ljeta 1992, Horvatova je neposredna reakcija na dane bjesomučnih napada na Hrvatsku. Na tom nas je koncertu, nakon ugode impresionističkog okvira Bergamske suite Claudea Debussyja, primadona naše glazbene scene, bogata dubinom iskonske osjećajnosti sunovratila u izraze patnje, bola i užasa iskrene dramatične programatičnosti Horvatove glazbe. Na šestom koncertu Festivala Zagrebački su solisti zatim, uz Jelšonske tance Antuna Dobronića, izveli sebi posvećenu skladbu Crne pjesme za bariton i gudače Stanka Horvata. Uz umjetničku pratnju čestih gostiju Festivala, solist HNK u Zagrebu Davor Radić blistavo je pjevački ocrtao tmurno obojenu glazbeno-tekstovnu strukturu djela, skladanu na tekst Dunje Robić.

U drugom dijelu Osorskih glazbenih večeri, na petnaestom koncertu, članovi Zagrebačkog kvarteta Goran Končar, Davor i Hrvoje Philips i Martin Jordan sjajno su izveli Horvatov Quartetto, tradicionalno oblikovan unutar četiri stavka s programatskim naslovima Mirno, Uzbuđeno, Robustno i Lamentirajući. Opisnim načinom četverostavačnog oblika djela autor je jasno izrazio čvrstu povezanost s tradicijom uz suvremeni pristup stvaralačkim tokovima. Horvatovo djelo, Ben misurato na sedamnaestom koncertu blistavo je izveo poljski pijanist Marek Drewnowski. Niz Horvatovih skladbi zaokružilo je djelo Rocambole na završnom koncertu Osorskih glazbenih večeri u izvedbi Zagrebačkoga kvarteta saksofona. Dragan Sremec, Goran Merčep, Saša Nestorović i Matjaž Drevenšek velikom su pokretnošću glazbala, bilježeći dobre i zle zgode francuskoga Petrice Kerempuha ili Tilla Eulenspiegela, izmamili smiješak na usnama brojne publike ovogodišnjega Festivala, što je i jedno od temeljnih očekivanih htijenja same skladbe.

Osim već spomenuta djela Jelšonski tanci i šest djela akademika Horvata, izvedena još dvadeset dva djela hrvatskih autora, među njima sedam praizvedbi. Bio je to Trio Brune Bjelinskog u izvedbi Tria Osor (Renata Penezić – flauta, Petar Kovačić – violončelo, Zarija Alajbeg Galuf – glasovir), Sonata za violinu i glasovir Ive Mačeka (Tonko Ninić i Vladimir Krpan), Tri igre Borisa Papandopula, praizvedba Potonulog sidra Srećka Bradića i Sonata Anđelka Klobučara (Istvan Roemer – gitara), Ricercar za dva violončela Vinka Jelića (Monika Leskovar i Giovanni Sollima), Duet za dvije violine u F-duru Ivana Mane Jarnovića (Kimiko Nakazawa i Goran Končar), tri skladbe iz Izbora skladbi za gitaru Ivana Padovca (Paulo Martelli, gitara, Brazil) te praizvedba Slatko snivanje Sanje Drakulić (Maksim Fedotov, violina i Galina Petrova, glasovir).

U kolovozu, u drugom dijelu Festivala, izvedene su praizvedbe K’Bogu sad Saše Bastaleca i Dva plesa iz Istre Ive Lhotke Kalinskog (Acco Duo harmonika, Ivana Levak Vaupotić i Miran Vaupotić), zatim djela Porečanina Gabriela Uspera te došljaka u Hrvatsko priobalje Tomasa Cecchinija i Gabriela Pulitija (Solisti Hrvatskog baroknog ansambla, Laura Vadjon i Silvio Richter, violine, Krešimir Lazar, violončelo, Krešimir Haas, čembalo i sopranistica Ivana Kladarin), praizvedba Boje (I colori) Petra Obradovića (Tamara Coha Mandić, flauta i Diana Grubišić Ćiković, harfa), praizvedba Sambe za glas i gitare Ive Josipovića (Klasja Modrušan, sopran i Zagrebački gitaristički kvartet) Sonatina za violinu i gitaru te Kroateska za violinu solo Miroslava Miletića (Armene Stakian, violina, Švicarska i Miguel Charosky, gitara, Argentina), Simfonija u D-duru br. 3 Amanda Ivančića u redakciji Lovre Županovića i praizvedba Miletićeve skladbe za violu i gudače Epitaf za Pepina (Hrvatska komorna filharmonija i Francesco Squarcia, viola, Italija), Glasovirski kvartet, op. 25 Dore Pejačević (Marek Drewnowski i Gudački kvartet Chopin, solisti, Poljska) i na kraju ovogodišnjega festivala U vrtu tvoje ljubavi Berislava Šipuša u izvedbi Zagrebačkoga kvarteta saksofona.

Od subote 12. srpnja do srijede 20. kolovoza izvedeno je dvadeset koncerata, redom parnih dana u navedenom rasponu.

Zlatko Stahuljak