Hedda s Notting Hilla

Hedda s Notting Hilla

London Osuvremenjivanje klasika prebacivanjem radnje u današnje vrijeme legitiman je i vrlo popularan postupak na scenama, no rezultati su često upitni. Ibsen pripada u one čije se djelo rado s kraja 19. stoljeća prebacuje na početak novoga milenija, pa je i zagrebačka publika imala prigodu vidjeti Lutkinu kuću u režiji Ostermeiera u kojoj Nora povlači pištolj kako bi se obračunala s mužem. Hedda Gabler u poznatom kazalištu Gate smještena je na londonski Notting Hill, gdje se kazalište i nalazi, a u adaptaciji Lucy Kirkwood i režiji Carrie Cracknell’s drami je skraćen naslov i sad je samo Hedda. Rukopis bivšega ljubavnika ovdje postaje računalni memory stick, a ni Hedda se ne libi posezanja za pištoljem. Jasno, priča o emancipaciji žene ima bitno drukčije konotacije 1891. nego što ih ima na londonskom snobovskom Notting Hillu 2008, neke su paralele zabavne, druge malo isforsirane, ali predstava u kojoj naslovnu ulogu igra Cara Horgan dobila je od kritike vrlo pristojne ocjene, a zbog velika interesa publike dodano je sedam izvedbi.

Irska invazija na New York

New York O snažnu utjecaju irskoga kazališta na svjetske scene, a posebno na američki teatar, napisani su brojni eseji. I u ovom trenutku u New Yorku bi se moglo govoriti o Ircima kao glavnom trendu: McPherson i McDonagh domaći su pisci na Broadwayu, upravo je otkrivena Abbie Spallen kao odlična dramatičarka, Irish Repertory Theater dobio je nedavno novi prostor, prošloga ljeta jedna od najzanimljivijih produkcija u Lincoln Centru bile su tri Beckettove jednočinke… I sad, kao šlag na tortu, pokrenut je Festival irskog kazališta nazvan jednostavno Prvi irski (1st Irish)! U tri tjedna do kraja rujna devet američkih kazališnih grupa prikazat će produkcije nastale prema dramama trinaest irskih pisaca. Osim s uzbuđenjem očekivanih The New Electric Ballroom, nove drame Ende Walsha koja je bila glavni hit upravo završena edinburškog Fringea i McCaffertyjeve Mojo Mickybo najzanimljivije će biti praizvedbe pet kratkih drama naručenih od irskih pisaca s temom njujorške podzemne željeznice.

U znaku Nijemaca

Beograd Niz jakih redateljskih imena obilježava ovogodišnji BITEF (http://www.bitef.rs/), koji se tradicionalno od 15. do 29. rujna održava u Beogradu. Prevladavaju redatelji koji režiraju u zemljama njemačkoga govornog područja Heiner Goebbels (Stifterove stvari), Dimiter Gotscheff (Perzijanci), Christoph Marthaller (Manjak prostora), ali osim iz Njemačke i Švicarske predstave dolaze i iz Amerike (Meg Stuart, Možda zauvijek), Švedske (Baby drama u režiji Suzanne Osten), Letonije (Hermanisova Sonja) i Francuske (Manje-više beskonačno Borryja i Soltanoffa) te Srbije koja u službenom programu ima tri predstave. Među pet produkcija showcasea koji predstavlja najvažnije srpske predstave bit će i Žena bomba Ivane Sajko u režiji Bojana Đorđeva.

Koliko premijera u nacionalnoj kući?

Ljubljana Čak dvanaest premijera u ovoj sezoni najavljuje najproduktivnije slovensko kazalište Drama Slovenskog narodnog gledališča (http://www.drama.si/). Šest premijera na velikoj i isto toliko na maloj sceni kombinacija su klasike (Shakespeare, Bulgakov, Eshil, Jančar, Lessing) i suvremenoga teksta (Žanina Mirčevska, Milena Marković, Jean-Luc Lagarce, Drago Jančar…). Redateljska ekipa za ovu sezonu uglavnom se sastoji od istaknutih redatelja mlađe i srednje generacije (Lorenci, Horvat, Aleksandar Popovski, Andreja Kovač, Kica, Miler, Janežić, de Brea…) uz dodatak slovenskoga redateljskog doajena Mile Koruna.

Jasen Boko