Stilistika i poezija

Stilistika i poezija

Krešimir Bagić, profesor stilistike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, autor znanstvenih, književnokritičkih i esejističkih tekstova te ponajprije pjesnik, otkrit će nam kako teku pripreme za 37. seminar Zagrebačke slavističke škole, čiji je voditelj već četvrtu godinu.

Predajete stilistiku na Filozofskome fakultetu. Je li vam profesorsko iskustvo izvor novih ideja ili cikličko ponavljanje već viđenog? Jesu li vokativi Profesore! Profesore! iz jedne vaše pjesme pelin ili med?

– U ulozi profesora ponajviše se osjećam kao – student. Čini mi se da sam stalno na ispitu, da stalno moram pokazivati da udovoljavam najvišim kriterijima. Smisao profesorskoga posla nije u ponavljanju (kako mnogi misle) nego u otkrivanju novih načina, perspektiva, sadržaja... Ako u nekom trenutku pomislite da ste doista dobar profesor i da se više ne morate puno truditi, to će – mislim – biti najpouzdaniji znak odustajanja. Vokativi Profesore! Profesore! su, dakle, istodobno i pelin i med. Neovisno otkud i od koga dolaze, nikad ih ne treba shvaćati doslovno. Oni su istodobno pohvala i pokuda, izraz poštovanja i upozorenje. No, čak i kada bolje razmislim, potpisao bih humornu poentu pjesme koju spominjete: »Ako se ponovno rodiš, bit ćeš profesor!«

Od 2005. voditelj ste Zagrebačke slavističke škole. Krajem kolovoza počinje njezin 37. seminar. Koja je uloga Škole u našemu kulturnom kontekstu?

– Zagrebačka slavistička škola je, kako je javnosti, nadam se, poznato, institucija koja sustavno potiče i promiče proučavanje hrvatskoga jezika, književnosti i kulture među studentima, znanstvenicima i prevoditeljima s različitih strana svijeta. Dosad je na Školi sudjelovalo gotovo dvije i pol tisuće polaznika iz šezdesetak zemalja svijeta, uključujući sve kontinente. Mnogi od bivših sudionika svoje su karijere posvetili kroatistici i Hrvatskoj, postavši profesori, prevoditelji ili diplomati. Na ovogodišnjemu seminaru sudjelovat će devedesetak slavista iz tridesetak zemalja.

Što ste pripremili polaznicima ovogodišnjega seminara?

– Kao i prijašnjih godina, pripremili smo im obilje nastavnih i nenastavnih sadržaja. Okosnica seminara su lektorati u kojima će polaznici usavršavati svoju jezičnu kompetenciju, problemski postavljeni proseminari (književni, lingvistički, historiografski i filmološki) te dva predavačka ciklusa – jezikoslovni koji će biti posvećen temi Prostor u jeziku i književnoznanstveni čija je tema Književnost i kultura šezdesetih. Među inim, predavat će Vladimir Biti, Lada Čale Feldman, Ivo Pranjković, Krešimir Mićanović, Branimir Belaj, Darko Fritz... Već njihova imena jamče kvalitetu. Jedno je od programskih uporišta ovogodišnje Škole stvaralaštvo Marina Držića. Našemu najvećem komediografu bit će posvećen jedan proseminar, sintetsko predavanje, a polaznici će moći vidjeti dvije kazališne predstave prema njegovim tekstovima – Skup i Dum Marinu u pohode. K tome, prikazat ćemo im i dokumentarni film o Držiću Od tartare do urote autorice Slavice Stojan. Još bih svakako istaknuo Francusku prevoditeljsku radionicu u kojoj će skupina francuskih prevoditelja s hrvatskoga svakodnevno raditi na dovršavanju prijevoda antologije suvremene hrvatske drame Odbrojavanje Lea Rafolta.

Kada već spominjete tu antologiju, valja kazati da je Zagrebačka slavistička škola u zadnje dvije godine hrvatskoj i slavističkoj javnosti ponudila antologiju suvremenoga hrvatskog pjesništva Utjeha kaosa Miroslava Mićanovića te spomenuto Odbrojavanje Lea Rafolta. Možemo li ove godine očekivati novu antologiju?

– Naravno. Antologija suvremene hrvatske proze naslova Tko govori, tko piše priređivačice Jagne Pogačnik zaokružit će naš projekt kritičkoga čitanja recentne hrvatske književnosti. S te je tri antologije Zagrebačka slavistička škola zapravo prva u našoj sredini ponudila sustavne izbore reprezentativnih tekstova i autora triju beletrističkih žanrova te tako – uz posredničku – dijelom preuzela i kreativnu ulogu u našoj kulturi. Mislim da je to sasvim logično i poželjno, jer se među tridesetak (mahom mladih) stručnjaka i znanstvenika koji sudjeluju u oblikovanju i izvedbi programa Škole krije izniman potencijal.

Hoće li biti iznenađenja u izboru Jagne Pogačnik?

– Kada bih i htio konkretnije odgovoriti na ovo pitanje, ne bi bilo pristojno prema autorici izbora. Ona je ta koja prva mora otkriti što, kako i zašto je antologizirala. Kao urednik, mogu samo reći da sam jako zadovoljan njezinom antologičarskom logikom, uvrštenim tekstovima i piscima te čitavim konceptom knjige. Uostalom, knjiga koja se zove antologija suvremene proze nužno je polemično djelo, jer preslaguje, vrednuje, nudi sustavan pogled u materiju koja je živa, u biblioteku koja nam nastaje pred očima... Tu su onda još i taštine, poetički i ini interesi. U svakom slučaju, bit će zanimljivo.

Na što ste se koncentrirali u oblikovanju kulturološkoga dijela programa ovogodišnjega seminara?

– Kulturološki dio donosi tri kazališne predstave – dvije spomenute držićološke te Bez trećega u izvedbi splitskoga HNK. Zadnjih smo godina uobičajili našim polaznicima predstavljati što više reprezentativnih hrvatskih pisaca. Ovaj ćemo ih put na jednoj pjesničkoj i jednoj proznoj večeri upoznati s Lukom Paljetkom, Delimirom Rešickim, Ivanom Bodrožić Simić, Zoranom Ferićem, Daliborom Šimpragom i Senkom Karuzom. Oni će čitati svoje tekstove, govoriti o spisateljskim i inim iskustvima, razgovarati i družiti se s polaznicima... Tu su još i stručni izleti u Cavtat, na Elafite, u Ston i Trsteno, koncert šansone...

Što se krije iza naslova Hrvatski jezik u Gutenbergovoj galaksiji?

– Nesvakidašnja izložba. Prošle smo godine na Školi napravili izložbu knjiga o hrvatskome jeziku, književnosti i kulturi tiskanih u zadnje tri godine kod naših izdavača. Polaznicima je to bila dragocjena informacija o recentnome stanju struke. Mnogi od njih poslije su te knjige nabavljali i uvrštavali u prestižne sveučilišne biblioteke – od one u Moskvi ili Pragu do one na Sorboni. Ove godine kolegica Ivana Vidović Bolt postavlja izložbu Hrvatski jezik u Gutenbergovoj galaksiji na kojoj će se pokazati prijevodi hrvatske književnosti i kroatističke literature na strane jezike, i to od 1991. do danas. Drugim riječima, prvi put u Hrvatskoj bit će pokazano kako nas svijet percipira, što bira iz naše literature i kulture, koje vrijednosti prepoznaje. Bit će to svakako vrijedna informacija koja će nam omogućiti da se pogledamo u drukčijem zrcalu, tj. da literarni i stručni kanon koji gradimo o sebi suočimo s kanonom koji se o nama gradi izvan naših granica.

Koliko vam je iskustvo lektora za hrvatski jezik i književnost na Sorboni pomoglo u organizaciji i oblikovanju Škole i njezina programa?

– Dosta. Kada čovjek strancima predaje naš jezik i književnost, lakše uočava njihove istinske potrebe, tip informacija i spoznaja koje im treba posredovati. Teškoće hrvatskih i inozemnih studenata ne poklapaju se, uz to se i razlikuju od sredine do sredine. Francuzima je recimo jedan od većih problema bio razlikovanje glagolskoga aspekta ili, pak, razumijevanje principa sročnosti u hrvatskome jeziku. U organizaciji Škole sorbonskim sam se iskustvom ponajviše koristio u naglašavanju kulturološke komponente koja omogućava poliperspektivno reprezentiranje naše jezične, književne i kulturne prošlosti i suvremenosti. Što se tiče nastavnih sadržaja, oni su već bili posve logično postavljeni te ih nije imalo smisla radikalno mijenjati.

Što Zagrebačka slavistička škola znači u vašoj privatnoj biografiji? U životnom ormaru označenih ladica biste li je svrstali pod natpis zamornih poslovnih nužnosti ili vedrijih životnih prilika?

– Zagrebačka slavistička škola mjesto je gdje sam stjecao prva predavačka iskustva, gdje sam upoznavao inozemne kolege kroatiste, stručni okvir koji mi se otpočetka činio dragocjenim kako za pojedinca tako i za struku odnosno kulturu. Nakon što sam na Školi desetak godina radio kao lektor i predavač, osmjelio sam se poduzeti se njezina vođenja. Učinilo mi se da imam neke ideje kojima bi se njezin sadržaj mogao obogatiti, osvježiti ili barem učiniti drukčijim. Projekti koji su se na Školi prvi put pojavili otkad je vodim su, primjerice, prevoditeljska radionica, antologije, izložbe knjiga... To je i logično. Svaki voditelj sa sobom donosi svoje interese i drukčiji tip temperamenta, energije. Profesor Mladen Kuzmanović, koji je Školu učinio uglednom institucijom hrvatske kulture, u svom je programu imao više likovnih i glazbenih događaja; ja sam pak naglasak stavljao na književnost i knjige. Iskustvo sa Školom za mene je jako važno, intenzivno i vrijedno. Inače, prilično sam skeptičan prema sudjelovanju u kolektivnim projektima. O tome, primjerice, svjedoči činjenica da nikad nisam bio član nijedne književničke udruge, da uglavnom zaobilazim mjesta protokolarnoga govora... No, Školu sam doživljavao odviše intimno da bih se distancirao. Nadam se da se bar nešto od te ljubavi moglo vidjeti u mom načinu njezina vođenja.

Možete li izdvojiti neku anegdotu koja bi svjedočila o uspješnosti programske organizacije i ispunjenja očekivanja polaznika?

– Anegdota je mnogo, i to raznolikih. Ovdje ću spomenuti samo dvije reakcije na program. Prošle mi je godine, nakon koncerta Ibrice Jusića u Kneževu dvoru, prišao jedan polaznik iz Češke i drhtavim glasom beskrajno se zahvaljivao na unikatnom doživljaju. Rekao je, uz ostalo, da bi se samo zbog tog koncerta u tom ambijentu isplatilo potegnuti iz Praga za Dubrovnik. Jedna je, pak, polaznica, na anketno pitanje što bi promijenila u programu Škole zapisala: Ništa, osim možda ručka.

Postoji li nešto što biste vi željeli promijeniti, a to još niste uspjeli ostvariti?

– Možda doista ručak. Šalim se. Uvijek postoje stvari koje mogu biti drukčije i bolje. No, s ovim 37. seminarom ja izvjesno zatvaram svoju voditeljsku funkciju i palicu prepuštam nekom drugom. Moj će nasljednik najbolje vidjeti što treba mijenjati, gdje dopunjavati program, kako ga inovirati.

Gdje i kako se može pratiti rad Škole?

– Za vrijeme seminara svakodnevno se ažurira naša internetska stranica www.hrvatskiplus.org. Na njoj riječju i slikom bilježimo sve što se događa na seminaru. Inače, tu smo stranicu pretvorili u portal na kojemu je moguće naći mnoštvo eseja s kroatističkim temama, zbornike predavanja s prethodnih seminara, bibliografije rječnika, gramatika, pravopisa, uskoro i internetsku inačicu antologije pjesništva Utjeha kaosa.

Razgovarala

Aida Korajac