Slikar ravnice i njezina života

Slikar ravnice i njezina života

Od Andyja Warhola slikarstvom se među ostalim smatra obrađena fotografija i štošta što je daleko od slikarstva, što je jednostavno imitacija slikarstva, češće antislika, dosjetka ili slikarstvo bez slike. Ide se dotle da se slikom smatra gotovo sve što se vidi, a instalacija je slikarstvo gurnula ustranu. Slikarev doživljaj podređen je općem ukusu, a vrlo često kiču tako da se slikarstvo sve više udaljava od slikara, njegova izričaja i uopće umjetnosti. Stoga je prava sreća sresti slikara koji slika iz sebe, koji sebe umije pretočiti u život slike, koji slika svoju umjetnost koja nije uvjetovana trendovskom najezdom. Osječki umjetnik Vladimir Pandžić jedan je od takvih rijetkih slikara.

Njegova opsjednutost slikom, unutarnjom snagom slike, njezinim pulsiranjem i ritmom te njegovo bogatstvo doživljaja iskazano bojom (eksplozijom boje), nanosom, valerima i nijansama ukazuju na istinskoga slikara koji sliku promišlja i oslikava u zaokruženu slikarsku misao. Zato su mu slike, bez obzira bila riječ o ekspresionističkim ili o pejzažima, »zasnovane na snažnom neoekspresionističkom kolorističkom zamahu i izrazito individualnim temama«.

To se vidjelo na nedavnoj izložbi pejzaža u Galeriji Matice hrvatske u Zagrebu, a ovih dana posjetitelji se u to mogu uvjeriti gledajući njegove slike pejzaža i manjeg broja ekspresionističkih slika ratne tematike izloženih u Spomen-muzeju biskupa Strossmayera u Đakovu.

Ljudsko stradanje, osobito izazvano ratnim strahotama, teme su kojima je Pandžić u posljednjih petnaestak godina posvetio velik dio svojeg slikanja. Osobni odnos prema stradanju i patnji on je pretvorio u univerzalnu, metafizičku patnju. U strukturi slike, iz debljine namaza naviru i izbijaju dubina i višeslojnost osjećaja; nemir, strah, bol, patnja, snaga tragičnosti, iščekivanje katarze i na kraju tišina i pomirenost sa smrti. Opsjednutost užasima rata slikar nadjačava razumom i čuđenjem poslije kojega se eksplozija slikarske materije pretvara u eksploziju svemira, u eksploziju koja smiraj može naći samo u duhovnoj prostranosti ravnice života.

Premda mu slike ratnih strahota nisu prepoznatljiva realnost već apstraktne impresije, ipak nude mnoštvo realnih asocijacija, a osobito dinamiku, koja poput zvuka ispaljena ubojitog zrna, poput filmske slike, juri ispod namaza, nadire iz potmule dubine razaranja i pretvara se u simfoniju crvenih, plamteće žutih, boja koje se rasprskavaju kao krhotine eksplodiranih granata. Pandžić je jedan od rijetkih slikara koji je eksploziju rata učinio nevjerojatnim vatrometom boja pred kojima promatrač ostaje prestrašen, začuđen i ushićen.

Bijeg i smiraj od nataloženih strahota rata Pandžić je pronašao u slikanju slavonsko-baranjskih krajolika od kojih je dio viđen na izložbi u Zagrebu. Ni taj dio njegova slikanja nije nimalo slabijeg intenziteta ili slikarskog umijeća. Poput nara pejzaži su mu napučeni detaljima ravnice, njezinim nevidljivim tajnama i iznenađenjima te oslikani intenzivnim potezima i nijansama zeleno-plavih tonova koji se pretapaju u spektar zelenih, plavih, žutih i sivih odsjaja. Umjesto snažne linije, koja je naglašena u ciklusu ratnih slika, u krajoliku se te linije stapaju u spektar boja kojima gradi željene suodnose, osobito pri postizanju efekta svjetla i sjene, čime postiže dinamizam i čarobnu, gotovo fotografsku uvjerljivost slikanog krajolika.

Osim cvjetnih livada, brežuljaka i osamljenih rascvjetalih stabala, posebna mu je preokupacija voda. Opsjednut je vodom, njezinim mirom i zrcaljenjem stvarnog okružja u vodi. U oslikanim ritovima, barama, umrtvljenim tekućicama ili valićima koje proizvede iznenadno iskakanje ribe, kreket žabe, ili grančicom zaorana brazda na njihovim površinama i dubinama što se naslućuju otkrivamo slikara koji je kadar naslikati pritajenu, iskonsku snagu vode, ali i slikara koji u vrulji, mirnoći i tišini sublimira moguću, prigušenu i pritajenu snagu života. Pandžić je slikar ravnice, njezine snage i iznenađenja. Vidi što je današnje slikarstvo zaboravilo i odbacilo ili je zbog pomodnosti slikarski preživljeno i nevidljivo. On vidi sitnice, u njima otkriva snagu i život slike. Iz njegovih cvjetnih livada ili brežuljaka pršte boje, mirisi, zuj pčele... Iz svake njegove slike nadire snaga tišine, iščekivanje, miris zemlje, mir i snaga vode, divljina šipražja, življenje i umiranje sjene... Bez »trunka monotonije, vođen prepoznatljivim potezima, koloristički dojmljivo i eksplozivno uspijeva s lakoćom ispuniti cjelokupnu površinu ogromnog platna«.

Po svim elementima slikarstva Pandžić je izniman slikar, nedovoljno zapažen i zanemaren.

Andrija Tunjić