Različito u istome

IZLOŽBA DANIELE CIKATIĆ JAVORČIĆ FRAKTALNE INTROSPEKCIJE, GALERIJA VLADIMIR BUŽANČIĆ, ZAGREB, 30. LIPNJA – 17. SRPNJA 2008.

Različito u istome

U doba prevlasti digitalne slike, širenja područja grafike i stvaranja radova koji osciliraju na granici različitih medija, kada se sve više govori o grafici u proširenom polju, Daniela Cikatić Javorčić poseže za tradicionalnom tehnikom (linorezom) i izravnim kontaktom s matricom, koju obrađuje precizno i čisto, usredotočeno

Istraživanje datosti i mogućnosti linoreza na tehničkoj razini te poigravanje s apstraktnim vokabularom na oblikovnoj razini čini okosnicu recentnih grafičkih ciklusa splitske umjetnice Daniele Cikatić Javorčić (1969) predstavljenih zagrebačkoj publici u remetinečkoj Galeriji Vladimir Bužančić. Riječ je o višebojnim linorezima na kojima autorica, inače polaznica smjera visoki tisak poslijediplomskog studija grafike kod Nevenke Arbanas pri zagrebačkoj ALU, mijenjanjem boja i različitim kombiniranjem nekoliko istih grafičkih ploča – na nekima su urezane mreže linija, na drugima plošni arpovski organski oblici, na trećima se urezivanjem simulira struktura godova drveta – ostvaruje širok spektar vizualnih mogućnosti. Postupak vizualiziranja ideje koji je utkan u gotovo sve cikluse na izložbi uvijek je isti. Polazeći od minimalizma jedne crne linije/linija koje dinamiziraju bijelu pozadinu lista odnosno fluidnih organskih ploha umjetnica njihovim spajanjem i uslojavanjem, različitim kombiniranjem i optičkim prepletanjem u kojem ponekad prevladava linija, a ponekad ploha, te mijenjanjem boja postiže različite ritmičke i kolorističke igre. Može se reći da je u podlozi njezinih ciklusa Fraktalne introspekcije, Puzzle i U prostoru (sva tri ciklusa nastala su 2008) postmodernistički postupak permutiranja u kojemu se preraspoređivanjem istih elemenata – istih oblika urezanih na nekoliko grafičkih ploča – dobivaju uvijek različite strukture. Kombinatorika utkana u te radove nije uočljiva na prvi pogled s obzirom da spektar postignutih vizualnih igra i efekata varira od utišana i kontemplativna ritma kada prevladava ploha do vrtložna, zgusnuta kretanja kada dominiraju živahni prepleti linija i ploha.

Umjetnica savršeno precizno nadzire slojevito otiskivanje s nekoliko grafičkih ploča i postiže koloristički razigrane preplete linija i u ciklusu Krpice (2008). U njemu vertikalnim spajanjem grafičkih listova stvara naglašeno pulsirajuće grafičke instalacije u kojima linije optički teku kroz nekoliko spojenih otisaka u kojima se otiskivanjem jedne boje preko druge osim slojevitosti dobivaju i nove nijanse. U procesu nastanka otisaka nalazi područje neograničenih vizualnih mogućnosti multipliciranja slike, a suvremeno manipuliranje prizorom i oblicima dotiče na razini koncepta, kada uvijek iznova, ali sa stanovitim pomakom, otiskuje iste matrice, mijenjajući boju, raspored oblika i njihova prepletanja – postižući različito u istome.

Lovorka Magaš