Padaju i neki novi rekordi

Padaju i neki novi rekordi

Premda se, s obzirom na višemjesečnu krizu vlasti u gradu, činilo da ga uopće neće ni biti, zasigurno najveća kulturna manifestacija istočne Hrvatske prkosno je pokazala zube pa je još jedno Osječko ljeto kulture uspješno privedeno kraju. Doslovce pet do dvanaest, lavovskim naporima skupine entuzijasta u Gradskom poglavarstvu, deseci tisuća Slavonaca ni ovo ljeto nisu ostali bez omiljene im kulturne, besplatne razonode. U vatru je, kao umjetnički ravnatelj, bačen Zlatko Sviben, koji je u rekordno kratku roku osmislio ono najbolje iz hrvatske kulturne ponude. Uspjeh je tim veći jer je ostvaren uz skroman proračun OLJK-a. Od ukupno nešto više od dva milijuna kuna, oko milijun i sedamsto izdvojio je Grad, a Ministarstvo kulture bilo je, kao i svake godine, široke ruke, u koju je stalo tek sramotnih 115 tisuća kuna. No, sve to ne može umanjiti zadovoljstvo publike, ali i organizatora, kao ni opći uistinu izvrstan dojam manifestacije. Gotovo bez propusta publici je pokazano čak 36 različitih programa u svega tri tjedna.

Ovaj već prokušani i dokazano uspješni projekt osječkoga Gradskoga poglavarstva iz godine u godinu ne bi opstao upravo bez skupine entuzijasta, koji marljivo, u sjeni, rade danonoćno. Bez mnogo ljubavi, strpljenja i dobre volje bio bi to pravi rudarski posao, čiji katkad gorak okus spere jedino zadovoljna publika koja iz godine u godinu na programe hrli u sve većem broju. Skladna i dobro organizirana ekipa posebice je složna kada predstoje veliki projekti, kakav je ove godine bila ambijentalna premijera Grižule u čast pet stoljeća rođenja Marina Držića, koja je u režiji Zlatka Svibena okupila u Osijeku rijetko viđenu ekipu glumaca iz Dubrovnika, Splita, Zagreba i, jasno Osijeka. Zanemarimo li podijeljena mišljenja kritike, predstava je to koju je valjalo pogledati jer, ukoliko se ne ostvare obećanja i želje intendanta osječkoga HNK Vlahe Ljutića, mogla bi biti samo još jedna u nizu ambijentalnih uprizorenja koja su – plesala tek jedno Osječko ljeto kulture.

Uspjehu netom završena osmoga po redu OLJK-a zakratko je zaprijetila, no nikako ga nije umanjila, tek jedna programska izmjena (umjesto Kauboja Saše Anočića, osječku je publiku ponovno oduševila EXIT-ova uspješnica Kako misliš, mene nema? Ivice Boban, koja je gostovala i na prošlogodišnjem OLJK-u) i poneki, čini se za ovakve manifestacije neizbježni – nesporazum. Metež je izazvalo mjesto održavanja predstave Teatra &TD Gospođice Rice, puno prije geopolitike bila je glazba, u režiji Olivera Frljića. Umjesto na najavljenoj središnjoj festivalskoj pozornici u dvorištu Rektorata, u posljednji je tren – i to na zahtjev glumačkog ansambla – izmještena u mnogo manji prostor. To je izazvalo burno negodovanje brojne publike. Gorak je okus publici donekle umanjila druga izvedba iste predstave, no ipak je bilo podosta kivnih i razočaranih gledatelja koji su se doslovce hrvali za stolac. Padale su optužbe na račun izbornika programa i organizatora, kao i opravdani upiti/komentari jesu li ovakve komorne predstava pravi izbor za festival na koji publika, srećom, doslovce hrli?!

Bilo kako bilo, danima najavljivan mjuzikl Briljantin Zagrebačkoga gradskog kazališta Komedija srušio je sve rekorde i pred vratima ostavio mnogo više gledatelja nego sporna predstava Gospođice Rice… Ipak, ovaj su put pred vratima ostali – ciljano. Naime, zbog višednevna velikog zanimanja brojnih Osječana, organizatori su čak iz Siska dopremili još jednu pozornicu i smjestili je na središnji Trg svetog Trojstva u Tvrđi. Uložili su lavovske napore i dodatni novac kako nitko od zainteresiranih ne bi ostao uskraćen. Više od polovice od ukupno dvije tisuće Osječana u dvosatnom je mjuziklu uživalo stojeći. Upravo je Briljantin znatno popravio omjer pa je osmi OLJK potukao prethodnika na kojem je tijekom mjeseca ukupno 39 programa pogledalo nešto manje od dvanaest tisuća Slavonaca, dok je ovaj dosegnuo tu brojku, iako je bio tjedan dana kraći i imao nešto manje programa.

Mnogi posjetitelji zasigurno se slažu s izborom ocjenjivačkoga suda »Glasa Slavonije«, dugogodišnjega medijskog pokrovitelja OLJK-a, koji je ove godine prvi put dodijelio Povelju Julija Knifera za pojedinačno umjetničko ostvarenje. Jednoglasnom odlukom žirija prva je Povelja zasluženo završila u rukama mlade i već dokazano izvrsne Olge Pakalović, koja je ulogom u komadu Davida Harrowera Kos (koji je za sisačko Gradsko kazalište režirao Zijah S. Sokolović, ujedno i njezin partner na sceni) ostavila u sjeni brojna ne samo kazališna nego i likovna, glazbena, književna i muzejska ostvarenja i projekte na ovogodišnjem OLJK-u.

Narcisa Bošnjak