McDonaghov pohod Rusiji

McDonaghov pohod Rusiji

Moskva Popularnost irskog dramatičara Martina McDonagha u Rusiji sve više raste, pa je tako u posljednjih deset mjeseci u Moskvi premijerno izvedeno čak pet njegovih drama. Nedavno su dan za danom uprizorene Ljepotica iz Leenanea i Osamljeni zapad, obje u produkciji Satirikon Teatra i u režiji Konstantina Raikina. Kritičari oduševljeno ističu činjenicu da su obje izvedbe dotaknule srž McDonaghova autorskoga rukopisa i problematiziranja nerješivih sukoba u međuljudskim odnosima, koji, paradoksalno, neraskidivim sponama vezuju članove obitelji i društva. Sva psihološka paleta McDonaghovih dramskih osoba došla je do izražaja u Raikinovim režijama na posve komornoj pozornici, gdje gledatelji sjede licem u lice s glumcima, pa ipak redateljeva namjera nije bila stvoriti predstave realističkoga, mimetičkog stila, nego glumačkim kreacijama rastvoriti ne samo groteskni odmak nego i idejnu esenciju McDonaghovih drama.

Barbine multikulturalne mješavine

Holstebro, Danska Legendarni veteran kazališne antropologije, redatelj Eugenio Barba, u svom je Odin Teatru ugostio 32 člana ansambla Gambuh Desa Batuan iz Balija, koji su pristigli da bi glumili u najnovijoj produkciji Odina – Medejin brak, nastaloj prema grčkome mitu. Barbina je kazališna reinterpretacija mita o Medeji multikulturalna mješavina raznolikih kazališnih tradicija i jezika, pa će ovoga ljeta Odin ugostiti 33 performera iz 23 zemlje, koji će sudjelovati na raznoraznim radionicama, od japanskog noa, preko klasičnog indijskog plesa do južnoameričkih izvedbenih tradicija.

Kultni filmovi kao opere

Pariz Velikan filmske režije David Cronenberg imao je nedavno kazališni debi. U Parizu je uprizorio svoj kultni horor iz osamdesetih – Muhu, i to kao operu. Glazbu potpisuje oskarovac Howard Shore (Gospodar prstenova), a orkestrom je dirigirao Plácido Domingo. Osim apriori intrigantna spoja horora, opere i Cronenberga, dodatno zanimanje potiču detalji korišteni u predstavi, poput primjerice – raspjevana stroja za teleportiranje. Kritike su podijeljene, no većina ih se slaže da je kazališna Muha izvedbeno sjajna, no na trenutke odveć statična predstava, koja nije zadovoljila velika očekivanja.

Mogućnost kreiranja vlastitoga grada

London Londonsku je kazališnu scenu nedavno očarala predstava posve oprečne poetike. Home Sweet Home (Dome, slatki dome) interaktivna je kazališna instalacija / performans gdje publika kreira grad u malom – svatko od gledatelja dobije kućicu po želji (veličine dvadesetak centimetara) te je uređuje od raznoraznih detalja koji čine scenski prostor, pa se neke od kuća pretvaraju i u bordele, niču raznorazne nelegalne gradnje protiv kojih se izjašnjavaju mještani grada u malom / gledatelji... Taj kazališni projekt Abigail Conway i Lucy Hayhoe potiče kreativnost u gledatelja, ali i kritički upozorava na nametanje izgradnje od strane vlasti i na nemogućnost sugrađana da sudjeluju u kreiranju vlastitoga grada (i Hrvatskoj bi itekako dobro došao ovakav projekt). Home Sweet Home već je postao underground-hitom, a planira se širenje projekta – golema instalacija koja će sljedeće godine biti postavljena u Battersea Arts Centreu.

Tajana Gašparović