Lasićeva »Nova Croatica«

Lasićeva »Nova Croatica«

Na poticaj Ive Frangeša instituti za književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu i tadašnje JAZU pokrenuli su 1970. znanstveni časopis za proučavanje hrvatske književnosti nazvan »Croatica« u nakladi Sveučilišne naklade Liber i pod uredništvom Ive Frangeša. Iako najavljen kao polugodišnjak, časopis je izlazio u godišnjim svescima s mnoštvom znanstvenih i stručnih radova iz područja književne kroatistike kao »prinosa proučavanju hrvatske književnosti«, kako je stajalo u podnaslovu. Iako je brzo stekla ugled kvalitetna i iznimno korisna časopisa, »Croatica« ne izlazi već osam godina.

Od izlaska posljednjega broja »Croatice« do danas u akademskoj se zajednici osjećala potreba za pokretanjem novoga časopisa, pogotovu jer su i »Radovi Zavoda za slavensku filologiju« također posustali. Ove je godine zato na inicijativu Vinka Brešića i Katedre za noviju hrvatsku književnost pri Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu pokrenut časopis »Nova Croatica«. Osnivač mu je Odsjek za kroatistiku, a nakladnici matični fakultet i Hrvatsko filološko društvo, čiji je trenutni predsjednik Stipe Botica ujedno i pročelnik Kroatistike.

Glavni je urednik novoga časopisa Vinko Brešić, koji sa svojim zamjenikom Cvjetkom Milanjom u predgovoru prvoga broja »Nove Croatice« iznosi koji su sve povodi pokretanja. Prvi je broj, naime, u cijelosti posvećen našem istaknutom teoretičaru književnosti i kroatistu Stanku Lasiću, koji je prošle godine navršio osamdeseti rođendan. Želja za obilježavanjem toga događaja prikladnim zbornikom te potreba za pokretanjem novoga znanstvenog časopisa toliko su se snažno isprepletale da su se stvari razvijale posve logično, kako kažu urednici. Simbolika je utoliko veća jer je Lasić bio jedan od osnivača »Croatice« i njezin urednik, a dvojica sadašnjih urednika došli su na matičnu Katedru kao asistenti upravo na profesorsko mjesto, koje je s Lasićevim odlaskom u Francusku ostalo prazno.

Zbornik radova, odnosno, prvi broj »Nove Croatice« otvara tekst u kojem Vinko Brešić uz kratku biografiju Stanka Lasića donosi i preglednu bibliografiju njegovih knjiga, radova u književnoj periodici, prijevoda i literature o njemu.

Cvjetko Milanja analizira Lasićevu znanstvenu metodologiju obilježenu ontološkim strukturalizmom; Ljerku Schiffler zanima Lasićev ontološki strukturalizam; Leo Rafolt izučava Lasićevo čitanje Huizingina, Zweigova i Krležina tumačenja paneuropske političke filozofije Erazma Rotterdamskog, Suzana Coha uočava dva bitna zaokreta u kritičkom proučavanju opusa Marije Jurić Zagorke – Hergešićev i Lasićev; Marina Protrka prikazuje kako Lasić razrađuje problem regionalnih europskih književnosti koje se pokušavaju uklopiti u projekt konstruiranja općeg europskog književnog duha; Tonko Maroević rekonstruira Šolcevo mjesto u Lasićevu kritičkom opusu; Mira Kolar-Dimitrijević iznosi biografije Lasićevih prijatelja braće Franje i Jakova Fanceva, te pokazuje kako se politika nesretno umiješala u idiličan život braće.

Druga grupacija tekstova nije neposredno vezana uz Lasićev život i djelo, ali se može reći kako su sasvim sigurno nadahnuti problemima koje je i sam Lasić istraživao. Tako Zvonko Kovač daje kritički pregled povijesti zagrebačke sveučilišne slovenistike; Slobodan Prosperov Novak rekonstruira život Marina Držića između 1538. i 1543. Milan Mesić istražuje fenomen kulture te suprotstavlja stare i nove perspektive u njezinu proučavanju; Vladimir Biti pokazuje kako se hermeneutika i postmoderna teorija različito postavljaju prema shvaćanju hegelijanske dijalektike; Milivoj Solar bavi se fenomenom tzv. loše književnosti, a dotiče se posredno i nekih Lasićevih preokupacija.

Uz govor Stanka Lasića na dodjeli nagrade Antun Barac u Varaždinu 5. rujna 2006, na kraju zbornika, također nalazimo dva prikaza: Miroslav Šicel analizira Lasićeve Autobiografske zapise (U traganju za samim sobom), a Vinko Brešić njegove Članke, razgovore, pisma te Matan-Lasićevu Bibliografiju Stanka Lasića (Lasić i njegovi sugovornici).

Svi su prilozi u Lasićevu broju »Nove Croatice« opremljeni sažecima na hrvatskome i engleskom jeziku te kategorizirani prema pravilima znanstvenih edicija. Time nova inačica stare »Croatice« pokazuje kojim smjerom kani nastaviti, tj. zauzeti mjesto respektabilnoga znanstvenog časopisa za »hrvatsku književnost i kulturu«, kako glasi novi podnaslov. Tomu su usmjerene i redakcijske Upute suradnicima, koje valja očekivati ponajprije iz redova nove generacije hrvatskih znanstvenika.

Domagoj Brozović