Hesperion XXI i Jordi Savall ponovno u Zagrebu

Hesperion XXI i Jordi Savall ponovno u Zagrebu

Četiri godine nakon posebne inačice Zagrebačkih ljetnih večeri, privremeno pretvorenih u danas ukinuti Zagrebački barokni festival, na otvaranje iste manifestacije pod starim imenom vratio se jedan od prvih instrumentalista s područja povijesno osviještene interpretacije rane glazbe, španjolski glazbenik Jordi Savall. No, za razliku od prošloga posjeta Zagrebu, ovom je prigodom uz sasvim drukčiji sastav svojega ansambla Hesperion XXI izborom repertoara dao dobar uvod u festivalski program, koji u nastavku obiluje raznolikim prizvucima etna.

Čini se da je Koncertna direkcija Zagreb i pod vodstvom novoga ravnatelja Davora Žagara zadržala neke stare dobre kontakte. Zagrebačke ljetne večeri prije četiri su godine inicijativom tadašnjega ravnatelja Saše Britvića pretvorene u specijaliziranu priredbu posvećenu povijesno osviještenoj izvedbi glazbe barokne epohe i preimenovane u Zagrebački barokni festival (ZABAF). Tom su prigodom u ljetnim mjesecima Varaždinske barokne večeri dobile ozbiljnu konkurenciju, s obzirom na činjenicu da njihovu publiku ionako većinom čine ljubitelji baroknoga glazbovanja iz Zagreba. Na prvom je izdanju toga tematski zaokružena festivala u ljeto 2004. naša metropola preko noći postala i metropola svjetske barokne glazbene scene, jer su se u njezinim glazbenim prostorima izmjenjivali zvjezdani ansambli kao što su Capella Bizantina, Musica Antiqua Koeln i Hesperion XXI. Što se zadržalo samo tri godine, rasplinulo se poput sapunice i danas djeluje poput naglo prekinuta sna. Festival je već prošle godine vratio staro ime Zagrebačke ljetne večeri, a specijaliziranost se rastvorila na raznobojnu paletu glazbenih stilova. No, neke nas zajedničke crte u programskoj koncepciji sročenoj prema načelu za svakoga ponešto podsjećaju na to da to nije bio samo san i da Zagreb i dalje može računati na gostovanja nekih od spomenutih legendi tajnovita zvukovlja dalekih stoljeća.

Tako nas je ugodno iznenadio ponovni posjet katalonskoga glazbenog čarobnjaka Jordija Savalla i njegova ansambla Hesperion XXI Zagrebu, koji su ovogodišnje Ljetne večeri otvorili putovanjem raznolikim glazbenim tradicijama kasnoga srednjeg vijeka. Atrij Klovićevih dvora koji je prije četiri godine na prvom ZABAF-u bio tijesan opernom uprizorenju Pergolesijeve Služavke gospodarice sada je djelovao odveć prostrano za profinjen i vrlo komoran zvuk delikatnih povijesnih glazbala, koji svjedoče o nekim tišim vremenima i osjetljivijem ljudskom uhu. Bilo je potrebno ne samo čuti nego i vidjeti živopisna prastara glazbala iz raznih zemalja Europe i Azije, između Španjolske i Indije. Uvijek osjetljiv ne samo na povijesna nego i na aktualna zbivanja, Jordi Savall, potaknut sukobima civilizacija na Bliskom istoku i izbijanjem rata u Afganistanu, izmiješao je duhovni protuotrov: program pod naslovom Oriente-Occidente (Istok-Zapad) povezavši različite kulture i ranu glazbu s danas živom glazbom svijeta. Za taj je dijalog kršćana, Židova i muslimana za gostovanje u Zagrebu pozvao na suradnju trojicu glazbenika iz raznih zemalja i tradicija koji su zajedno s njime kreirali splet improvizacija i plesova Španjolske, Italije Maroka, Izraela, Perzije, Afganistana i starog Otomanskog Carstva koje je predstavljeno galicijskom Danzom de las Espadas i sefardskom tužaljkom iz Sarajeva. Premda je u svijetu poznat kao vrhunski gambist, Savall je ovdje muzicirao na još starijim inačicama gudačkih glazbala izvlačeći reski zvuk iz afganistanskog rebaba (rebeque) iz 15. stoljeća i blagi ton na renesansnoj talijanskoj liri i vieli. Izraelski je lutnjist Yair Dalal u solističkim istupima ostvario čarobno ozračje iz 1001 noći, španjolski je majstor na udaraljkama David Mayoral oduševio publiku improvizacijama kombinirajući bubnjeve različitih veličina, dok je Grk Dimitri Psonis jednako blistavo svirao dva po strukturi različita instrumenta, maursku gitaru morescu iz Turske i iranski psalterij santur na kojemu je batićima preo gustu čipku prozračnih tonova. Poruka glazbenika koji su se povezivali u raznim kombinacijama nije toliko u stapanju ionako prožetih elemenata, koliko u poštivanju različitosti i neprestanu međusobnom osluškivanju. Najstariji slojevi repertoara Istoka i Zapada u dvosatnom su programu oduševili publiku, koju su glazbenici rasplesali dodatkom iz novijega doba, turskim anonimnim dvorskim plesom iz 17. stoljeća.

Jana Haluza