Reprezentativnost s pedigreom

Odmjeravanje snage, 200 godina Akademije likovnih umjetnosti u Münchenu, Haus der Kunst, München, 30. svibnja – 31. kolovoza 2008.

Reprezentativnost s pedigreom

Münchensku je Likovnu akademiju u razdoblju od osnutka do Prvoga svjetskog rata pohađalo više od tisuća studenata iz dvadesetak, uglavnom srednjo-, istočnih i jugoistočnih europskih zemalja, Skandinavije i Sjedinjenih Država. Organizatorima obljetničke izložbe od početka je bilo jasno da ta obljetnica izlazi iz lokalnog okvira grada Münchena, Bavarske i Njemačke te da uključuje velik dio europskoga prostora i Ameriku.

Akademija likovnih umjetnosti u Münchenu osnovana je 1808. pod patronatom kraljevske kuće, koja je od glavnoga grada novoproglašenoga Bavarskog Kraljevstva nastojala stvoriti snažno kulturno-umjetničko središte, Atenu na Isaru. Pozivanjem priznatih umjetnika koji prihvaćaju profesuru, a to su u prvoj polovici stoljeća nazarenski slikari Peter von Cornelius i Moritz von Schwind, u drugoj Karl von Piloty i Franz von Lenbach, a na prijelazu stoljeća Franz von Stuck i Hugo von Habermann, istaknimo samo najpoznatija imena, stvaraju se slikarske klase u kojima se formiraju brojni budući znameniti umjetnici. Duhovna klima grada i slikarska kultura naučena na Akademiji prenosile su se potom u lokalne sredine i tako gradile specifičnu internacionalnu münchensku školu. U 19. stoljeću gotovo svaka europska nacija stvarala je svoju nacionalnu umjetnost na temelju školovanja na Akademiji u Münchenu. Prvi bugarski, rumunjski, mađarski, poljski, češki, hrvatski i dr. slikari nakon boravka u glavnom bavarskom gradu osnivaju u matičnim zemljama škole umjetničkog obrta i likovne akademije te prenose tamošnja slikarska i šira kulturno-umjetnička iskustva i spoznaje. U našoj je sredini to bio Iso Kršnjavi, prvoupisani Hrvat na Akademiji u Münchenu, koju s prekidima, radi boravka u Italiji, pohađa od 1870. do 1878, kada dolazi u Zagreb, u kojem iste godine utemeljuje katedru povijesti umjetnosti na Sveučilištu, a četiri godine potom skupa s Hermanom Bolléom osniva našu Obrtnu školu i utire put sustavnom umjetničkom školstvu u Hrvatskoj. Dva desetljeća potom münchenski đaci Menci Clement Crnčić, Robert Auer, Bela Čikoš Sesija i Oton Iveković začinju zagrebačku Likovnu akademiju.

Poveznice hrvatskog slikarstva s Akademijom u Münchenu čvrste su i neprijeporne, a u našoj povijesti umjetnosti svojevrsno kultno mjesto pripada slikarima tzv. münchenskog kruga, Račiću, Beciću, Kraljeviću i Hermanu, koji su tamo prozvani hrvatskom školom. Gotovo svi naši slikari na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće boravili su u Münchenu i tamo stjecali svoja slikarska znanja. Jedan je od najsvjetlijih primjera Mato Celestin Medović, čiji je diplomski rad, slika Bakanal, 1893. nagrađena na Akademijinoj godišnjoj izložbi. Upravo je historijsko slikarstvo velikih, snažnih kompozicija s mnoštvom virtuozno slikanih narativnih detalja bilo težište Münchenske akademije, a to je naglašeno ovom izložbom.

U središnjoj izložbenoj dvorani (autor izložbe: León Krempel) postavljena su djela profesora radi čijega se slikarskog i pedagoškog talenta dolazilo u München. Julius Schnorr von Carolsfeld i Peter von Cornelius predstavljeni su crtežima na kartonu velikoga formata, koji odlično dokumentiraju osnovnu akademsku metodu temeljenu na vještu i detaljiziranu crtežu. Carl Schorn i zaštitni znak Akademije, slikar Karl von Piloty, zadivljuju dramatičnim kompozicijama historijskih tema na slikama dimenzija filmskoga platna. Njihovi sljedbenici, mađarski i poljski slikari, od kojih neki i sami postaju profesorima na Akademiji, Gyula Benzúr, Sándor von Wagner, Mihály Munkácsy, Simon Hollósy, Jan Matejko te Amerikanac njemačkoga podrijetla Carl von Marr, predstavljeni su djelima u tipičnoj maniri münchenske škole, fotografski preciznim prikazivanjem događaja, teatralnosti scene i dinamičnosti kompozicije. Njima su pridružena djela hrvatskih predstavnika historijskoga slikarstva Celestina Medovića, Dolazak Hrvata, 1903. i Otona Ivekovića, Poljubac mira hrvatskih velmoža kralju Kolomanu, 1906, koja se u izložbenom prostoru doista ravnopravno nose s konkurencijom, a legenda uz slike riječju i fotografijom dodatno objašnjava njihovo podrijetlo u sklopu Zlatne dvorane Kršnjavijeva ministarstva u Opatičkoj 10.

Iako su zastupljena djela brojnih izvannjemačkih zemalja, izložba nije napravljena isključivo po nacionalnom ključu. Kako se bi mogla sagledati sva širina münchenske slikarske škole i proniknuti u europske nacionalne umjetnosti, obljetničkoj su izložbi prethodili brojni stručni skupovi, na kojima su predstavljene nacionalne slikarske škole koje su nastale na temelju münchenskoga školovanja njihovih pokretača i utemeljitelja te brojne kulturološke poveznice koje vežu München sa širim okružjem, od Grčke, preko obodnih zemalja Austro-Ugarske Monarhije do Rusije i Baltika. Europska je umjetnost uspoređena s velikim orkestrom kojim se dirigiralo iz Münchena. Za izložbu je taj orkestar sužen na stotinjak djela, koje je prema čvrstom konceptu odabrao glavni kustos dr. León Krempel. U temeljitost njegova rada uvjerili smo se za vrijeme posjeta Zagrebu, kada je s velikim zanimanjem obišao naše najvažnije zbirke münchenskih đaka, Hrvatski povijesni muzej, Modernu galeriju i svojevrsnu galeriju historijskog slikarstva, reprezentativnu Zlatnu dvoranu sadašnjega Hrvatskog povijesnog instituta, iz koje je napravljen izbor.

Težište je izložbe historijsko slikarstvo s kojim je započela glasovitost Akademije u drugoj polovici 19. stoljeća, a svrha je pokazati njezinu internacionalnost. Prvi su put u Njemačkoj pokazana djela iz istočnih i jugoistočnih zemalja koja potiču na novo sagledavanje europske povijesti umjetnosti, koje bi objedinilo i integriralo cjelokupni širi prostor, koji je dosad bio nepoznat, zanemaren, pa čak i žrtvovan slijedom političkih događanja tijekom 20. stoljeća. Neki, u Münchenu manje poznati slikari, kao naši Medović i Iveković, predstavljeni su zrelim djelima, dok su početničkim radovima predstavljeni onodobni studenti Kandinsky i Klee. Znatan pad Akademija doživljava u doba nacizma, kada se morala podrediti režimu u svrhu stvaranja nove njemačke umjetnosti, a koju predvode slikar Adolf Ziegler i kipar Bernhard Bleeker. Pozornost posjetitelja nedvojbeno pobuđuje njegov portret Hitlera, koji je nedavno pronađen zakopan u vrtu Akademije. Nakon umjetničkog pada i sraza koji je prošla u razdoblju nacizma, Akademija je teško hvatala korak s novim dobom, apstraktnim slikarstvom i umjetničkim tendencijama druge polovice 20. stoljeća. Današnji su polaznici za obljetničku izložbu videoradovima evocirali studentske nemire 1968/69, koji su se odvijali u prostoru Akademije i na taj način prenijeli poruke generacije ‘68.

Ženama je bio zabranjen upis na umjetničke akademije, a pristup u prostor imale su jedino kao model za slikanje akta. Iznimka je bila Marie Ellenrieder, koja je kao prva žena upisana 1813, a slijedila je nekolicina slikarica i kiparica u prvoj polovici 19. stoljeća. Presedan je učinila Poljakinja Zofia Stryjeńska, koja se 1911. upisala odjevena u muškarca s bratovim dokumentima. Izdržala je godinu u pol u muškoj ulozi, nakon čega je protjerana u domovinu.

Silna fluktuacija potencijalnih umjetnika kroz Münchensku akademiju u želji da nauče slikati prema metodama tamošnjih znamenitih profesora neizbježno nameće pitanje da li se umjetnost može naučiti. Mukotrpan put slikarskoga školovanja u 19. stoljeću na temelju besprijekorna kopiranja, dugotrajna crtanja po antičkim odljevima i anatomskim modelima, studiranje kompozicije i spravljanje složenih receptura za grundiranje i dobivanje boje prolazili su najuporniji. Bilo je to svojevrsno odmjeravanje snaga, kako simbolički ilustrira slika Franza Defreggera odabrana za medijsku prezentaciju ovoga velikog izložbenog projekta.

Irena Kraševac